RU-US-interview-Diplomacija-Vlada-Izbori-Glasila/mediji RU-SEGODNJA-29.1.RAZGOVOR S TALBOTTOM RUSIJASEGODNJA29. I. 2001.Žele li Rusi hladni ratO budućnosti rusko-američkih odnosa, sa Strobeom Talbottom, bivšim zamjenikom državnog
tajnika u Clintonovoj upravi zaduženim za rusko-američke odnose, razgovarao je Avtandil Culadze: "- Koji su, po vašem mišljenju, dobri, a koji loši rezultati Clintonove politike prema Rusiji?= Predsjednik Clinton osvrće se unatrag, jer je uglavnom zadovoljan svojim radom s Rusijom. Njegov je mandat bio vrlo bogat u vanjskoj politici, no nijedan pravac na kojemu je radio nije bio važniji ni uspješniji od razvoja novih odnosa s novom Rusijom. Upoznao sam se s Clintonom prije 32 godine, u jeku hladnog rata. Kada smo bili studenti na Oxfordskom sveučilištu, napisao je studije u kojima je razmišljao o mogućnosti da sovjetski građani jednom izgrade otvoreno, pluralno društvo. (...) Naravno, predsjednik Clinton priznaje da su Rusi u zadnjih osam godina patili od oskudice i nevolja. No oni su i puno toga postigli. Najvažnije je što su stekli naviku da na uobičajen način biraju vođe na svim razinama. Izbori su danas pravilo u ruskom političkom životu. (...)
RUSIJA
SEGODNJA
29. I. 2001.
Žele li Rusi hladni rat
O budućnosti rusko-američkih odnosa, sa Strobeom Talbottom, bivšim
zamjenikom državnog tajnika u Clintonovoj upravi zaduženim za
rusko-američke odnose, razgovarao je Avtandil Culadze:
"- Koji su, po vašem mišljenju, dobri, a koji loši rezultati
Clintonove politike prema Rusiji?
= Predsjednik Clinton osvrće se unatrag, jer je uglavnom zadovoljan
svojim radom s Rusijom. Njegov je mandat bio vrlo bogat u vanjskoj
politici, no nijedan pravac na kojemu je radio nije bio važniji ni
uspješniji od razvoja novih odnosa s novom Rusijom. Upoznao sam se s
Clintonom prije 32 godine, u jeku hladnog rata. Kada smo bili
studenti na Oxfordskom sveučilištu, napisao je studije u kojima je
razmišljao o mogućnosti da sovjetski građani jednom izgrade
otvoreno, pluralno društvo. (...) Naravno, predsjednik Clinton
priznaje da su Rusi u zadnjih osam godina patili od oskudice i
nevolja. No oni su i puno toga postigli. Najvažnije je što su stekli
naviku da na uobičajen način biraju vođe na svim razinama. Izbori su
danas pravilo u ruskom političkom životu. (...)
Što se tiče loših rezultata. Rusija i Sjedinjene Države imale su niz
velikih nesporazuma u pogledu primjene vojne sile na Balkanu,
širenja NATO-a, politike neširenja, napose u svezi s odljevom
ruskih tehnologija koje Iranu mogu pomoći da dođe u posjed
balističkih raketa i atomskog oružja prije nego to prilike dopuste
(mogućnost koja može biti pogibeljna za samu Rusiju). No
zahvaljujući svladavanju tih nesporazuma, naši su se odnosi
ponekad razvijali i jačali. Osvrćući se na te teške događaje,
svjestan sam koja je bila cijena tih napora: naše su vlade utrošile
puno vremena za rješavanje međusobnih neslaganja i za sprječavanje
nepopravljivog prekida odnosa, da smo zacijelo propustili mnoge
prilike za zbližavanje.
- S kojim je ruskim čelnicima Clinton volio raditi?
= Clinton je radio s ruskim čelnicima koje su izabrali sami Rusi. To
je samo po sebi nova pojava. Svih deset Clintonovih prethodnika
koji su se susretali sa sovjetskim vođama, razgovarali su s ljudima
koje je izabrao Politbiro, a ne ruski birači. Clinton je jako
poštovao svoja dva partnera u Kremlju, Borisa Jeljcina i Vladimira
Putina. Više je vremena proveo i više je toga postigao s gospodinom
Jeljcinom. Clinton vjeruje da će povijest pozitivno ocijeniti
Jeljcinov predsjednički mandat. Zašto? Zato što je gospodin
Jeljcin, kada bi se pritisak u ruskoj unutarnjoj politici počeo
povećavati, pronalazio rješenje koje je odgovaralo demokratskim
pravilima. A kada su se javljale teškoće između Rusije i Zapada,
Jeljcin je tražio teren za međusobno razumijevanje i gotovo ga
uvijek pronalazio, zahvaljujući političkoj odvažnosti i
državničkoj mudrosti.
- Na kakve bi teškoće, po vašem mišljenju, mogli naići rusko-
američki odnosi u skoroj budućnosti?
= Danas u Rusiji postoje dvije težnje u politici koje najviše
zabrinjavaju. Prva je sve veći pritisak na neovisna glasila koja su
krvotok građanskog društva, demokracije i razvoja Rusije sukladno
međunarodnim pravilima na području ljudskih prava. Druga je
opasnost povećanje pritiska na susjedne države, napose na Gruziju,
što svjedoči o tome kako današnja Rusija shvaća svoju međunarodnu
ulogu. Polazeći od jačanja tih dviju težnja u budućnosti, javlja se
opasnost da Rusija odustane od tih nedostižnih, ali važnih zadaća
kao što je međunarodno partnerstvo i integracija.
- Postoji li mogućnost da se odnosi između naših zemalja
poboljšaju?
= Da, ima puno mogućnosti. Prošli smo velik put od ideološkog i
geopolitičkog neslaganja, a možemo ići dalje putem jačanja
partnerstva na mnogim područjima."