FR-L'EXPRESS-25.1.-RAZGOVOR S A.M. LE GLOANNEC

FRANCUSKA L'EXPRESS 25. I. 2001. Francusko-njemački nesporazum Uoči posebnog francusko-njemačkog summita koji će se 31. siječnja održati u Strasbourgu, Dominique Lagarde razgovarala je s Anne- Marie Le Gloannec, članicom CERI-ja (Centar za međunarodna istraživanja) i zamjenicom direktora središta "Marc Bloch" iz Berlina, o francusko-njemačkim odnosima: "- Možemo li govoriti o krizi u francusko-njemačkim odnosima? = Da, možemo govoriti o krizi. Francusko-njemački odnosi moraju se prilagoditi europskom sustavu koji se promijenio. Europa šestorice i Europa dvanaestorice djelovale su gotovo na isti način. Tada smo bili u maloj Europi u kojoj su bilateralni odnosi između Francuske i Njemačke imali ključnu ulogu. Nakon proširenja na petnaest država, više nismo u takvom sustavu. Europa je sada puno promjenljivija. U igri je više igrača - a bit će ih još više - što znači da je moguć veći broj saveza. Jedno od prvih očitovanja tog novog stanja bilo je imenovanje Wima Duisenberga za direktora Europske središnje banke. Njemačka je pridobila druge zemlje kako bi ga nametnula, mimo Francuske koja se nije htjela udružiti s drugim zemljama i djelovala je potpuno izolirano. Te igre sa savezima koji se mogu mijenjati već prema temi, bile su osobito važne na susretu na vrhu u Nici. Zapravo, postoji niz mogućnosti: francusko-njemački sporazum, ali i trostrane inicijative, kao što je primjerice s obranom, između Francuske, Velike Britanije i Njemačke, ili pak pričuvni savezi, kao što je bilo u aferi Duisenberg. - Što također znači da se interesi Francuske i Njemačke razlikuju više nego prije? = Dugo smo se slagali prešućujući razlike za koje se sigurno znalo da će se kasnije očitovati. Danas su one tu. Od početka 90-ih, ušli smo u razdoblje stalnog pregovaranja i sada načinjemo temeljna pitanja koja se tiču oblika Europske unije. A Francuska i Njemačka nemaju istu predodžbu o Europi. Njemačka je i dalje, više ili manje, federalistička, dok je Francuska pristaša međuvladinog obrasca. - Dakle, francusko-njemački odnosi neće više imati istu ulogu kao prije? = Francusko-njemački bilateralni odnosi mogu i nadalje biti važni, ali s drukčijom ulogom, u višestrukim i živim sustavima povezivanja. Ipak, da bi se gradili bilateralni odnosi, potrebna je volja. A to danas nedostaje našim čelnicima na jednoj i na drugoj strani. - Kako to tumačite, kada je riječ o Nijemcima? = U Parizu bi napokon morali shvatiti da drskost francuske političke elite jako ljuti Nijemce, a i ostale. Tu su socijaldemokrati još osjetljiviji od kršćanskih demokrata. Jednostavnije je popiti piće sa savjetnikom Tonyja Blaira ili Goerana Perssona, nego susresti se s Pierreom Moscovicijem. A to je nepodnošljivo! Jako se osjećaju i posljedice kohabitacije. Njemački čelnici imaju dojam da Francuska ne radi dobro kao prije, da je oslabljena. - Neki također kažu da se Njemačka oslobodila, na što se Francuska teško navikava... = Mislim da pojam 'oslobađanja' nije prikladan. Njemačka će uvijek imati potrebu za drugima, a napose za Francuzima. Ona ne može raditi bilo što u Europi, ni zanemariti svoju povijest. Europska unija stvorena je da više nikad ne bude prevlasti. - Njemačka je ipak najmoćnija zemlja u Europi, bar što se tiče njezina stanovništva i zemljopisnog položaja... = Nešto je moćnija nego druge, ali ne treba pretjerivati. Njemačka danas ima politički ugled kakav Francuska više nema, napose zahvaljujući nespretnosti francuskih čelnika koju pogoršava kohabitacija. No Nijemci očito ne žele biti vođe u Europi. Tu su oprezni. - Kako protumačiti da prijedlozi o europskoj budućnosti više ne dolaze iz Pariza, nego iz Berlina? = Zato što je ta zemlja zdrava. Ovdje nema krize povjerenja između čelnika i javnosti, kao u Francuskoj, niti takvih teškoća. Unatoč kravljem ludilu, socijalno i političko tkivo je zdravije. Započete su reforme. To je zemlja koja je aktivna, kako na društvenom, tako i na gospodarskom planu, gdje sve napreduje. To je zemlja u cvatu."