FR-NOUVEL OBS.-O BALKANSKOM SINDROMU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 18. I. 2001. Kosovo: nepostojeća epidemija "Agim Xhemajli je bivši vojnik OVK-a, Oslobodilačke vojske Kosova. Ne plaši se granata s osiromašenim uranom, za koje se sumnja da su uzrokovale leukemiju u europskih vojnika koji su služili na Balkanu. 'Bili smo, i sada smo spremni umrijeti za slobodu', kaže ovaj velik i snažan muškarac u izglačanoj maskirnoj odjeći. 'Mislim, dodaje, da osiromašeni uran nije opasan. Nijedan borac OVK-a nije bolestan. A borili smo se na Kosovu u doba bombardiranja, dok su NATO-ovi vojnici bili daleko, u Albaniji i u Makedoniji'. (...) Došavši ovamo bez zaštite, Bernard Kouchner koji je uime UN-a osamnaest mjeseci upravljao pokrajinom, rekao je, sa skromnim desetogodišnjim iskustvom ministra zdravstva, da 'nema stvarne opasnosti'. Pokazavši slabo zanimanje za 'balkanski sindrom', UN- ovi su medicinski stručnjaci na Kosovu izjavili da su 'odlučili svoje napore usmjeriti na obnovu zdravstvenog sustava, programa cijepljenja i druge žurne programe u javnom zdravstvu'. Na Kosovu bi, dakle, više voljeli da postoji zanimanje za 'prave probleme', nestanak električne energije, teškoće s grijanjem, strašna onečišćenja iz tvornica naslijeđenih iz socijalizma. Slučajeva leukemije u pokrajini je zapravo sve manje. U prištinskoj bolnici, hematološka služba prima oboljele od leukemije s čitavog Kosova. O ravnodušnosti puka prema opasnosti koja izluđuje Europu govori i to da se još nitko nije javio nakon UN-ove obavijesti da se u toj bolnici mogu obaviti pretrage. Voditelj službe, doktor Ahmet Brovina, pokazuje brojke: 'U 2000. utvrdili smo devetnaest slučajeva leukemije, dok ih je 1999. bilo četrnaest, a 1998. dvadeset četiri, kaže liječnik. Nema razloga za strah, jer je razina radioaktivnosti preniska da bi bila štetna'. (...) Dakle, balkanski sindrom ne zaslužuje ime. Ne pogađa ni Kosovo, ni Bosnu i Hercegovinu, pa ni Srbiju. Čak ni na srpskoj strani, cilju bombardiranja, ne uzimaju opasnost ozbiljno. Jugoslavenska je vojska pregledala vojnike koji su bili u dodiru s uranom, ali nije utvrdila kontaminaciju. Vlasti nisu utvrdile povećanje broja oboljelih od raka. U Republici srpskoj, separatističkoj republici bosanskih Srba koju je NATO-ovo zrakoplovstvo bombardiralo 1994. i 1995., hematolog Ljerka Obradović tvrdi da je stopa oboljelih od leukemije ista kao prije rata. Samo je Hrvatsko-muslimanska federacija priopćila da je broj slučajeva leukemije porastao (šest od sto tisuća slučajeva u 1998. i deset od sto tisuća u 1999.). No u vladi se pitaju nije li to jednostavno rezultat savršenije statistike. Umjesto da pronađe bolesnike i radioaktivnost, Kosovo je, dakle, našlo razlog prepirke. Ibrahim Rugova, vođa Demokratskog saveza Kosova, prve stranke u pokrajini, zatražio je da se 'provede istraga kako bi se završilo s propagandom'. Jer, dodaje, to je propaganda onih koji su bili protiv NATO-ova upletanja, koji su protiv neovisnosti Kosova. Balkanski sindrom je protuamerički sindrom, dakle protunatoovski i protukosovski, zaključuje prištinski dnevnik 'Koha Ditore'. Premda se Kosovo ne plaši osiromašenog urana, još se plaši Srba. To više što nakon pada Slobodana Miloševića Europljani zaljubljeno gledaju u Beograd. Kosovski Albanci žive u strahu da će biti ostavljeni. I misle da je afera oko osiromašenog urana urota koju su skovali oni koji su se protivili NATO-ovu pothvatu, a danas pokušavaju pronaći izliku da povuku postrojbe Saveza iz pokrajine. Na Kosovu, prepirka oko oružja s osiromašenim uranom utjecala je na jačanje paranoje i straha od drugog, koji je možda pravi 'balkanski sindrom'", piše Jean-Baptiste Naudet.