USKORO SABORSKA RASPRAVA O MOGUĆNOSTIMA UVOĐENJA EURA

USKORO SABORSKA RASPRAVA O MOGUĆNOSTIMA UVOĐENJA EURA Ovih su dana dva zakonska prijedloga o HNB-u i deviznom sustavu izazvala vrlo žućne polemike u stručnim krugovima i Hrvatskom saboru. Većina je predloženih rješenja vrlo dobra i trebalo bi ih što prije primjeniti, slažu se gotovo svi, no neki drže da se određenim odredbama prebrzo priprema teren za uvođenje eura umjesto kune. Prijedlog izmjena zakona o osnovama deviznog sustava liberalizira i unaprijeđuje poslovanje devizama, čulo se ovoga tjedna na sjednicama parlamentarnih odbora. To se, posebice, odnosi na rješenja prema kojima banke mogu odobravati devizne kredite poduzećima, a poduzeća slobodno kupovati devize i polagati ih na devizne račune, što dosada nije bilo moguće. Na taj će se način, kaže pomoćnik ministra financija Miljenko Fičor, potaknuti devizno tržište, a banke će moći racionalnije i učinkovitije koristiti svoja devizna sredstva. Dobro je prihvaćen i prijedlog da poduzeća mogu bez ikakvih ograničenja zamjenjivati jednu valutu u drugu, jer se na taj način mogu zaštititi od valutnog rizika, odnosno snažnijih oscilacija tečajeva američkog dolara ili njemačke marke. Liberalizacija deviznog poslovanja vrlo je stimulativna za izvoz i privlačenje stranih ulagača i te prijedloge treba što prije prihvatiti, kaže ugledni ekonomist Dražen Kalogjera. Međutim, to je samo prva od četiri faze liberalizacije deviznog sustava koje predstoje. Drugu bi fazu predstavljala daljnja liberalizacija kapitalnih transakcija u inozemstvo, a slijedilo bi uvođenje eura u Hrvatsku kao paralelne valute, te u posljednjoj fazi potpuno uvođenje jedinstvene europske valute umjesto kune. Premda se u zakonskim prijedlozima, o kojima će se idućega tjedna raspravljati na sjednici Zastupničkog doma, radi samo o prvoj fazi liberalizacije deviznog sustava, neki stručnjaci i zastupnici smatraju da se pripreme za zamjenu kune eurom provode prebrzo. Tim više što se u prijedlogu zakona o HNB-u kaže kako se za plaćanje u zemlji može dopustiti i korištenje druge valute, osim kune. Uvođenje eura krupno političko pitanje Uvođenje eura krupno je i vrlo osjetljivo političko pitanje, kaže saborski zastupnik HDZ-a Zlatko Mateša. Potrebna je, smatra, šira rasprava o koncepciji ulaska Hrvatske u Europsku monetarnu uniju (EMU), odnosno prihvaćanju eura kao jedine valute. U konačnici, to se pitanje, kaže, mora riješiti referendumom, što je uobičajeni postupak i u zemljama Europske unije. I Dino Debeljuh (IDS) smatra da se ovim zakonskim prijedlozima otvaraju suštinska pitanja jer se kuna dovodi u sasvim drugačiji položaj nego dosada. Mnogi ekonomisti, među kojima i Žarko Primorac, ističu kako se "euroizacijom" Hrvatske otvara problem monetarnog suvereniteta, s obzirom da bi uvođenjem eura Hrvatska narodna banka (HNB) izgubila samostalnost i postala "ispostava" Europske središnje banke (ECB) koja brine o monetarnoj politici euro zone. Nisam protiv eura, kaže Primorac, no to je krupan korak koji zahtijeva duboko promišljanje. S time se slaže i Dražen Kalogjera koji smatra da je potrebno osnovati radnu skupinu koja bi razradila proces postupnog uvođenja eura, te pomno analizirati sve moguće posljedice "euroizacije". Kao što svako lice ima dva obraza, tako i uvođenje eura ima svoje dobre i manje dobre strane. Primjerice, uvođenjem eura monetarna i porezna politika bile bi izuzetno čvrste i ne bi se mogle mijenjati svako malo. To je, s jedne strane, ograničavajuće za monetarne vlasti jer iz ruku gube moćno oružje. No, s druge strane, "preko noći" bi se dobio kredibilitet Europske središnje banke i eliminirala opasnost od veće inflacije, što bi moglo privući strane ulagače koji preferiraju stabilnost novčane i fiskalne politike. Premda je euro zasada još uvijek samo knjigovodstveni, "elektronski" novac, europske kompanije već sada postižu velike uštede na konverziji valuta. To pogoduje i našim poduzećima jer više ne moraju njemačke marke, dobivene izvozom u Njemačku, mijenjati, primjerice, u talijanske lire, ako žele nešto uvesti iz Italije. Pritom izbjegavaju i valutni rizik, odnosno gubitak od mogućih prevelikih promjena tečajeva valuta, s obzirom da su tečajevi marke, lire, austrijskog šilinga i drugih valuta 12 zemalja euro zone već dvije godine fiksno vezani uz euro. Uvođenje eura u Hrvatsku potaknulo bi, nadalje, povećanu konkurenciju na tržištu, što bi izazvalo pad cijena, ali i kamatnih stopa, što bi, pak, uvelike koristilo građanima. Također, povećana konkurencija potaknula bi domaće kompanije na bržu prilagodbu oštrim uvjetima poslovanja na svjetskom tržištu. Time bi se naše gospodarstvo prije prilagodilo suvremenim načinima poslovanja u svijetu, no u tom bi procesu ubrzanog restrukturiranja mnogi vjerojatno ostali bez posla. Međutim, s eurom ili bez njega taj proces ionako ne možemo izbjeći, kažu neki ekonomisti. To su samo neki od najvažnijih razloga za i protiv eura koje hrvatske vlasti moraju pomno analizirati. Od što bržeg prelaska na euro možemo imati samo koristi, smatra zamjenik ministra financija Damir Kuštrak. Primjerice, odmah bismo, kaže, za jedan posto spustili troškove devalvacijskih očekivanja. Ovako, sedam godina imamo "zabetoniranu" valutu, a uvijek se nešto špekulira, kaže Kuštrak, te ističe da podržava da što prije dođemo do eura. Politička odluka ovisna o mogućnostima gospodarstva Nitko od stručnjaka nije protiv uvođenja eura, no mnogi smatraju da s time ne treba brzati. Tako saborski zastupnik HSP-a Tonči Tadić drži da Hrvatska još nije spremna za to, s obzirom da ne ispunjava većinu od pet kriterija Europske unije iz Maastrichta. Primjerice, inflacija je u nas trenutačno čak oko dva postotna boda veća nego što bi prema tim kriterijima smjela biti. Za toliko su nam otprilike veće i kamate, a proračunski bi deficit morao biti manji od 3 posto brutto domaćeg proizvoda (BDP), dok je u nas veći od 5 posto. Od maastrichtskih uvjeta Hrvatska trenutačno ispunjava dva: javni je dug manji od 60 posto BDP-a, a domaća je valuta vrlo stabilna. To je, smatra Tadić, premalo da bi se uveo euro. Treba reći da ECB ne brani unilateralno uvođenje eura, no preporuča da zemlje ispune maastrichtske kriterije prije nego uvedu jedinstvenu europsku valutu. Ulazak u euro zonu trebao bi biti kruna procesa restrukturiranja gospodarstva i konsolidacije javnih financija, pa ne bismo trebali srljati u to, kaže saborski zastupnik HSP-a. Dodaje kako bi europski partneri to mogli ocijeniti neozbiljnim, a mi pak, ne bismo mogli održati stabilnost, primjerice, cijena. Slično razmišlja i Zlatko Mateša. Hrvatska bi, kaže, prvo trebala dosegnuti barem 50 do 55 posto BDP-a po glavi stanovnika u Europskoj uniji. I mnogi drugi smatraju da ne treba brzati s uvođenjem eura. Prvo bi, kažu, trebali ući u Europsku uniju, a tek potom u Europsku monetarnu uniju. Međutim, neki analitičari procjenjuju da bi se politički uvjeti za pristup EU mogli ispuniti za pet godina, a ekonomski već za dvije. Iduće će, pak, godine u 12 zemalja Eurolanda konačno procirkulirati kovanice i novčanice u euru, dok će se marke, lire, francuski franci, šilinzi i druge valute euro zone povući iz opticaja. Ako će to, što se očekuje, pozitivno utjecati na gospodarstvo Eurolanda, zašto Hrvatska ne bi uvela euro i prije pristupanja EU, kažu neki analitičari. Bilo kako bilo, ulazak u EU jedan je od osnovnih ciljeva hrvatske politike. To znači da će euro zamijeniti kunu prije ili kasnije. Središnja banka priprema teren kako bi sve bilo spremno za uvođenje eura. No, to će se učiniti tek kada se donese politička odluka, kaže guverner HNB-a Željko Rohatinski. U svakom slučaju radi se o političkoj odluci. Ona, pak, isključivo ovisi o procjeni koliko bi taj potez pozitivno, a koliko negativno utjecao na hrvatsko gospodarstvo. O tomu će se, očekuje se, uvelike raspravljati idućega tjedna na prvoj ovogodišnjoj sjednici Hrvatskog sabora.