ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - Najnoviji broj časopisa za opća društvena pitanja "Društvena istraživanja", za studeni i prosinac, posvećen je sociokulturalnim i psihosocijalnim dimenzijama spolnosti. Časopis donosi pet radova koji se
temelje na podatcima dobivenim mjerenjem ili na slučajevima iz prakse.
ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - Najnoviji broj časopisa za opća
društvena pitanja "Društvena istraživanja", za studeni i prosinac,
posvećen je sociokulturalnim i psihosocijalnim dimenzijama
spolnosti. Časopis donosi pet radova koji se temelje na podatcima
dobivenim mjerenjem ili na slučajevima iz prakse. #L#
Istražujući studentske percepcije seksualnog uznemiravanja
skupina zagrebačkih istraživača (Tina Balenović, Ivana Hromatko,
Jerko Markovina, Vedrana Perica, Alma Paratušić, Sanja Poljanić),
na uzorku 159 studenata i studentica Sveučilišta u Zagrebu - druge i
treće godine Pravnoga, Ekonomskog i Fakulteta političkih znanosti
- došla je do rezultata da su žene osjetljivije na sve oblike
seksualnog uznemiravanja, čak i one za koje muškarci drže da ne
pripadaju seksualnom uznemiravanju.
Tipovi ponašanja koje neka osoba može shvatiti kao seksulano
uznemiravanje, kako navode istraživači, jesu verbalno pristupanje
(eksplicitni seksualni prijedlog), pozivi (za izlazak, u stan),
fizičko pristupanje (dodirivanje, ljubljenje), govor tijela
(geste, blizina stajanja), emocionalno pristupanje (pisma,
telefonski pozivi), neprimjerena pažnja i seksualna ucjena.
Najveća razlika između ispitanih muškarca i žena o seksualnom
uznemiravanju pojavila se glede kazna za počinitelje. Ispitanice
su češće procjenjivale da bi u takvoj situaciji osjećale bijes,
ljutnju, strah i zabrinutost, dok su muški ispitanici češće
procjenjivali da bi bili indiferentni ili čak polaskani.
U reakciji spram takve pojave žene i muškarci najčešće bi zamolili
da se prestane. Žene bi se zatim češće odlučile na prijetnju tužbom
ili samu tužbu, a muškarci bi sve ignorirali.
Pojam seksualnog uznemiravanja relativno je nov pojam, a fenomen se
počinje spominjati u drugoj polovici prošlog stoljeća. U većini
država sudska praksa ne priznaje seksualno uznemiravanje kao
kažnjiv čin, pa ne postoje pravne sankcije za počinitelje.
SAD je jedna od vodećih država u svijetu u kojoj je seksulano
uznemiravanje popularno društveno pitanje; sjetimo se samo afere
Clinton-Lewinski. Za razliku od toga, u Hrvatskoj je to posve
zanemarena pojava.
U SAD-u je moguće podići tužbu za seksualno uznemiravanje, ali i
posebnu tužbu za napad, nanošenje duševne boli i povredu
privatnosti. U jednom američkom radu iz 1994. navodi se kako je
ustanovljeno da je 42 posto žena i 15 posto muškaraca doživjelo
seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, a čak 73 posto žena i 22
posto muškaraca u visokoškolskim ustanovama.
Hrvatski Kazneni zakon, međutim, uopće ne predviđa slučajeve
seksualnog uznemiravanja, nego su kažnjivi samo slučajevi u kojima
se učini spolni akt.
Po ocjeni Aleksandra Štulhofera sa zagrebačkoga Filozofskog
fakulteta, koji potpisuje uvodni tekst tematskom broju časopisa
"Društvena istraživanja", koji izdaje Institut društvenih
znanosti "Ivo Pilar", u hrvatskim su društvnim znanostima
istraživanja spolnosti rijetka pojava; rijetka u devedesetim, a
prije gotovo nepostojeća. Drži da je razlog tomu "ponajprije u
nepostojanju tradicije, sustavnu podcjenjivanju ozbiljnosti
bavljenja 'seksualnim trivijalnostima' i kroničnom nedostatku
interdisciplinarne suradnje".
(Hina) mc sšh