SI-HR-YU-SUDOVI-Kriminal-Politika SL-DELO-17.1.-CARLA DEL PONTE SLOVENIJADELO17. I. 2001.Carline zamke"Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i u Srbiji otvorile su se mogućnosti da Haag započne cjelovito ostvarivati svoju misiju.
Dok su optuženici za zločine imali potporu svojih vlasti u Zagrebu i Beogradu, haaški su suci imali svezane ruke. Hrvatski premijer Ivica Račan i njegovi Haagu su i cijeloj međunarodnoj zajednici obećavali da će bez razmišljanja ispuniti sve želje istražitelja ratnih zločina, no već se kod prvih konkretnih stvari počelo zaplitati. Sudeći po izjavama i opuštenom ozračju na tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak nakon sastanaka haaške tužiteljice Carle Del Ponte s hrvatskim državnim dužnosnicima, idućih se mjeseci ipak mogu očekivati topliji odnosi između Haaga i Zagreba.Vlast u Zagrebu našla se u najtežem položaju kad su u javnost procurile informacije da Haag zanima načelnik glavnoga stožera Hrvatske vojske Petar Stipetić koji je 1995. godine bio među zapovjednicima operacija protiv krajinskih Srba. Da ne spominjemo tajni popis sto državnih dužnosnika i vojnih časnika koji su, vjerojatno, zanimljivi Haagu. Hrvatska plaća jer u zadnjem
SLOVENIJA
DELO
17. I. 2001.
Carline zamke
"Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i u Srbiji otvorile su se
mogućnosti da Haag započne cjelovito ostvarivati svoju misiju. Dok
su optuženici za zločine imali potporu svojih vlasti u Zagrebu i
Beogradu, haaški su suci imali svezane ruke. Hrvatski premijer
Ivica Račan i njegovi Haagu su i cijeloj međunarodnoj zajednici
obećavali da će bez razmišljanja ispuniti sve želje istražitelja
ratnih zločina, no već se kod prvih konkretnih stvari počelo
zaplitati. Sudeći po izjavama i opuštenom ozračju na tiskovnoj
konferenciji u ponedjeljak nakon sastanaka haaške tužiteljice
Carle Del Ponte s hrvatskim državnim dužnosnicima, idućih se
mjeseci ipak mogu očekivati topliji odnosi između Haaga i Zagreba.
Vlast u Zagrebu našla se u najtežem položaju kad su u javnost
procurile informacije da Haag zanima načelnik glavnoga stožera
Hrvatske vojske Petar Stipetić koji je 1995. godine bio među
zapovjednicima operacija protiv krajinskih Srba. Da ne spominjemo
tajni popis sto državnih dužnosnika i vojnih časnika koji su,
vjerojatno, zanimljivi Haagu. Hrvatska plaća jer u zadnjem
desetljeću nije kažnjavala 'svoje' zločine, iako su vlastodršci za
njih znali. Što više, sudski procesi ostajali su bez epiloga
(recimo ubojstvo srpske obitelji Zec usred Zagreba u jesen 1991.)
čak zbog pogrešaka u kaznenom postupku. Hrvatske su vlasti
zatvarale oči pred zločinima u Gospiću, na Pakračkoj poljani, u
splitskom vojnom pristaništu Lori, pred ubojstvima srpskih civila
tijekom Oluje, pred sustavnim paljenjem njihovih kuća... Ni
Račanova ekipa nije se usudila - s iznimkom procesa gospićkoj
skupini - napraviti presudni korak u obračunu s mračnom prošlošću.
'U Hrvatskoj ni jedan Hrvat nije osuđen za ratni zločin', upozorava
predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski.
Vlada u Zagrebu našla se u nezahvalnom položaju - na jednoj je
strani potpora Zapada ovisna o suradnji s Haagom, dok na drugoj
strani domaća javnost očekuje oštrija stajališta vlasti. Usvojila
je 13 zaključaka u kojima je napisala svoja stajališta prema Haagu i
iznijela uvjete za suradnju s međunarodnim kaznenim sudom. Glavna
je hrvatska frustracija što ratni zločini JNA i srpskih paravojnih
postrojba u Hrvatskoj 1991. godine i kasnije dosada nisu kažnjeni.
To dopunjuju strahovi da će Zapad zbog svojih strateških interesa
popuštati Beogradu te da će na kraju, kad Haag završi misiju,
najkraći kraj izvući Hrvatska. Svi najglasniji hrvatski
'antihaaški' demagozi dakako planski prešućuju činjenicu da u
Haagu još nije optužen nijedan Hrvat iz Hrvatske, nego samo oni iz
BiH.
Carla Del Ponte je zaključke Banskih dvora prihvatila s podsmjehom,
kao Zagreb nam ne može postavljati uvjete i određivati kako da
radimo. Očito je Haag sada popustio. Od Stipetića više ne traži da
ono što zna o zločinima predoči haaškim istražiteljima. A hrvatska
je javnost čula ono što je najviše željela - da Haag ne istražuje
zakonitost cijelih vojnih akcija kakve su bile Bljesak i Oluja,
nego samo konkretne zločine. To je vladajućoj nomenklaturi u
Zagrebu omogućilo da umiri strah domaće javnosti od
kriminalizacije domovinskoga rata. Što je na drugoj strani Račan
obećao Carli Del Ponte tijekom višesatnih razgovora (pregovora?),
za sada je pokriveno velom tajne.
Najveći problem Haaga trenutačno naravno nije Hrvatska, nego SRJ i
Vojislav Koštunica koji svojim izjavama diskreditira haaško
tužiteljstvo da radi po političkim naputcima svjetskih središta
moći. U Beogradu iz dana u dan izmišljaju više ili manje pravno
utemeljene izgovore zbog kojih haaškomu sudu neće izručiti svoje
državljane. No na drugoj je strani ipak neprijeporna činjenica da
je jugoslavenski predsjednik na zagrebačkom vrhu EU-a i balkanskih
država bez razmišljanja potpisao deklaraciju u kojoj se obvezao na
bezuvjetnu suradnju s Haagom. Bitno je dakle što je potpisao a ne
što izjavljuje. Pitanje odnosa Haaga i Beograda danas se suzilo na
pitanje gdje će se suditi Miloševiću, iako se u Srbiji klopka Carle
Del Ponte moraju bojati deseci časnika i političara za koje se Haag
zanima zbog zločina u Hrvatskoj, u BiH i na Kosovu. Na posljetku,
sadašnji predsjednik Srbije Milan Milutinović 1999. je zbog
kosovskih zločina optužen zajedno s Miloševićem.
Kako bilo, činjenica je da Carla Del Ponte ne može od Zagreba
očekivati popuštanje na svim frontama ako će Zapad zbog strateških
interesa popuštati u pritiscima na Beograd. Zato uspješnost
haaškoga suda u progonu ratnih zločina u bivšoj SFRJ najviše ovisi o
progonu srpskih zločina", zaključuje Peter Žerjavič.