RUSIJA-IZVESTIJA OD 9.1.01.NAPLATA SOVJETSKIH DUGOVA

RUSIJA IZVESTIJA 9. I. 2001. Sovjeti ne plaćaju "Sovjeti imaju svoje dostojanstvo. Čak i ako se sada zovu 'Rusi'. Rusija je objavila svijetu da je djelomice plaćevno nesposobna upravo u času kada ima potpuno aktivnu bilancu. Treće smo tisućljeće započeli onako kako smo završili drugo - s otvorenom obmanom zajmodavaca. Onih koji su iz različitih razloga vjerovali Rusiji. Odbijanje Rusije da preuzme sovjetske dugove može imati gadne vanjske posljedice, primjerice uhićenje ili otuđenje bivše sovjetske imovine u zemljama koje su davale zajmove i konačno rušenje ugleda ruskog poduzetništva koje ionako na Zapadu smatraju iznimno divljim. No najgore su unutrašnje posljedice. Navikli smo da ne plaćamo ni svojima ni strancima. Ta je sovjetska navika mogla nestati u deset godina najnovije ruske povijesti. Mogla je, ali nije. No ne riješivši u biti problem sovjetskog duga, Rusija bi mogla propustiti povijesnu priliku da se uklopi u svjetsko gospodarstvo. A tada, zbogom nado u pristojan život ruskih građana. Divlji smo bili, divlji ćemo i ostati. U božićnu nedjelju ruska je vlada pripremila iznenađenje stranim vjerovnicima priopćivši da vjerovnicima iz Pariškog kluba neće platiti sovjetske dugove. Barem ne u prvom kvartalu, u kojemu je trebalo platiti nešto manje od milijardu i pol dolara. (...) Što se tiče ruskog dijela duga (tj. onog koji nije naslijeđeni sovjetski) koji iznosi gotovo deset milijarda, on će se u potpunosti isplatiti. Izjava se može tumačiti ovako: Rusija u načelu ne odbija obveze prema sovjetskim dugovima, ali moli, i to u obliku koji nije daleko od ucjene, za time-out za provedbu pregovora o olakšavanju uvjeta plaćanja ili o oprostu duga. No, čini se da se vlada prevarila kada je riječ o vremenu i o predviđanju mogućih posljedica ovakvih izjava. Izjava ministra financija Alekseja Kudrina, za koju je premijer očito znao, došla je točno uoči posjeta njemačkog kancelara Gerharda Schroedera Rusiji. Njemačka je naš glavni vjerovnik u Pariškome klubu (na Njemačku otpada barem polovica iznosa). I upravo od njezina stajališta ponajviše ovisi sudbina ruskih dugova. Schroeder je odlučno odbio 'pokusni balon', zatraživši u Moskvi obrazloženje od Putina i ne dajući nikakvih naznaka popuštanja. Njemačko je ministarstvo financija odgovorilo na riječi ruske vlade još odlučnije: 'S obzirom na dobre gospodarske prilike u Rusiji, njemačka vlada i drugi članovi Pariškog kluba očekivali su od Rusije da će u potpunosti ispuniti obveze u svezi s plaćanjem duga Pariškom klubu, a ruska odluka o još jednoj odgodi plaćanja nije prihvatljiva'. O restrukturiranju bivšeg sovjetskog duga, misli njemačka strana, može se razgovarati samo ako se Rusija s Međunarodnim monetarnim fondom dogovori o odobravanju novog zajma. A Fond će pak obrazložiti vjerovnicima Pariškog kluba potrebu tog restrukturiranja. Drugim riječima, Zapad želi Rusiji reći da je čitavu prošlu godinu imala sreće. Cijene nafte omogućile su joj ne samo da zakrpa rupe u proračunu, već i da odustane od novih inozemnih pozajmica. U vanjskoj smo trgovini za godinu dana zaradili čak 58 milijarda dolara, a dodatni prihodi u proračunu iznose blizu trista milijarda rubalja. Ispada da su nam džepovi puni novaca, a nećemo da platimo. Kao što znamo, nitko ne voli plaćati, jer se uvijek uzajmljuju tuđi novci, na neko vrijeme, a dati moraš svoje i to zauvijek. Cilj igre oko pojmova 'tehnička odgoda' i 'tehnički default' jednostavan je - provjeriti reakciju partnera u pregovorima. Ako zaviču, onda moramo platiti, makar i s kašnjenjem. (...) Na koncu ispada da Rusija u novo tisućljeće ulazi sa starim kompletom načina za rješavanje starih problema. Zadaje se udarac ugledu zemlje koja je u prošlom stoljeću najmanje triput odgađala plaćanje vanjskog duga: 1917., 1991. i u kolovozu 1998. Da ne govorimo koliko je puta isti klijent - rusko-sovjetsko društvo - 'ostavljalo' vlastite građane-zajmodavce. To, najblaže rečeno, nije jako dobra kreditna prošlost", pišu Elena Korop i Vladimir Cipin.