RFE 6. I. SINDIKATI I VLADA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 6. I. 2000. Zagreb: sindikati protiv Vlade. Prilog Milana Gavrovića. Ovog su tjedna svi hrvatski sindikati najavili akcije protiv vladine politike zamrzavanja plaća. Zahvaljujući upornosti kojom provodi svoju politiku, Vladi Ivice Račana konačno je uspjelo nešto što je još donedavno bilo nezamislivo; za zajedničkim stolom našli su se svi hrvatski sindikalni lideri. Jedan kraj drugog sjedili su ljuti suparnici, predsjednik najveće središnjice Saveza samostalnih sindikata Davor Jurić i predsjednik Udruge radničkih sindikata Boris Kunst. Kunst je Jurića još do jučer javno nazivao poslušnikom svake vlasti, a Jurić Kunsta marginalcem. Udružio ih je, naravno, zajednički interes; ovaj put potreba da zajedno budu jači u borbi protiv Vladine politike plaća. Riječ je o odluci da se na godinu dana zabrani rast plaća kome god se to može; u prvom redu državnim službenicima, ali i svim drugima koji su plaćeni iz proračuna, kao i zaposlenima u poduzećima u državnom vlasništvu. Istom odlukom koja pogađa oko 300 tisuća ljudi ukinuti su regresi za godišnje odmore, božićnice, pokloni za djecu, a čak se mora vratiti i već isplaćena božićnica za prošli Božić. Politički analitičari kažu da je to učinjeno pod pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda koji je nametnuo Vladi obvezu radikalne štednje. Tako će se, uz ostalo, smanjiti i broj zaposlenih u državnoj upravi i žestoko racionalizirati njen rad i troškovi. Smatra se da je Vlada između dva zla izabrala manje; ona je pristala na sukob sa sindikatima da bi od MMF-a dobila propusnicu za svjetsko tržište kapitala. To omogućuje Hrvatskoj koja je dužna oko 10 milijardi dolara, da stare dugove zamjenjuje novima i tako izbjegne dužničku krizu. Pravi problem, međutim, nisu ni samo dugovi, ni Međunarodni monetarni fond, ni sindikati. To je niska proizvodnja i opće siromaštvo u zemlji, zbog čega Vlada više nema koga oporezivati da bi prikupila dovoljno novca za golemu proračunsku potrošnju. Ubuduće će se, na primjer, oporezivati čak i mirovine veće od 1.250 kuna, što je malo više od trećine prosječne plaće. Jedino je rješenje, očito, brži privredni rast koji Vlada ne uspijeva pokrenuti. Novih investicija nema, a hrvatske banke iznose golemi novac u inozemstvo, umjesto da ga ulože u zemlji. S privrednim rastom od 7 posto godišnje Hrvatskoj bi trebalo deset godina da dostigne dohodak koji Slovenija ima danas. Ekonomski analitičari, međutim, predviđaju rast od samo 3,5 posto u ovoj godini. Zaoštravajući sukob zbog plaća, sindikati, zapravo, poručuju Vladi da se ne slažu s takvom politikom. (RFE)