IT-LA STAMPA 10.I - HUMANITARNI GENOCID

ITALIJA LA STAMPA 10. I. 2001. Humanitarni genocidi "Čudi što gotovo svi komentatori oko osiromašenog urana pozornost usredotočuju samo na (možebitno) pogođene vojnike. To je, zasigurno, vrlo bolna stvar za nas, no koja, pošto se radilo o 'humanitarnom ratu', ne može zasjeniti golemo pitanje posljedica po civilno pučanstvo Kosova (što se tiče Bosne i Srbije naša je sućut s civilima ipak bila umanjeno raširenom idejom, pa i među brojnim vrlo demokratskim intelektualcima, talijanskim i stranim, da srpski narod mora na neki način ispaštati svoju suodgovornost za 'genocid'). Iz tog kuta ne bi trebalo biti jako važno je li opasnost radioaktivna ili kemijska. I niti je li u izvoru smrti naših vojnika uran, ili drugi oblici zatrovanja vezani uz ratna djelovanja. Pitanje je da se poveo 'humanitarni rat' radi zaštite civila, a da se nije ocijenilo posljedice koje bi rat proizveo na civilno pučanstvo. U nekim slučajevima namjerno se ciljalo industrijske i civilne objekte koji bi sigurno u opasnost doveli zdravlje stanovništva. Misli se na tjelesno i mentalno zdravlje. Kada se bombardirala beogradska televizija nije li netko pisao da je 'zagađivala umove'? U svakom slučaju nitko ne niječe da je poprište rata 'visoko toksičan' prostor, s ili bez osiromašenog urana. Stoga kada ga se odluči stvoriti pretpostavlja se da su napravljeni izračuni gubitaka, među vojnicima i narodom. To se nije učinilo. Nije bilo važno. Sve to, u najmanju ruku, znatno umanjuje humanitarne i etičke brige za koje je izgledalo da su pokretale ovaj, vrlo malo kirurški, 'nebeski rat'. Možda se stoga u ovim raspravama tako malo govori o posljedicama po stanovništvo. No odmah ću se vratiti na pitanje genocida. Franco Debenedetti je u jučerašnjoj 'Stampi', za pohvalu, podsjetio da se 'ne mogu koristiti činjenice golemog emotivnog odjeka kako bi se podigla prašina', upozoravajući na 'slobodu izazivanja jeftinih populističkih reakcija'. Ne znam je li on bio za 'humanitarni rat', no podsjećam ga da sada, na kraju znamo, prema podacima koje je 22. studenog Vijeću sigurnosti dala Carla del Ponte, tužiteljica Haaškog suda, kako je na Kosovu izbrojano 3685 mrtvih. Monstruozno, naravno. No nije li nam medijski sustav kazao da je mrtvih bilo na desetine, stotine tisuća? Nije li to podizanje prašine, unaprijed, bilo jedan od pokretača koji su omogućili rat? Je li tih 3685 mrtvih genocid? Pa dobro, nazovimo to tako. Kako ćemo onda nazvati 100.000 mrtvih civila u prvom čečenskom ratu i 30.000 u drugom, koji još traje? No radi njih nismo poveli nikakav rat. Od 10. lipnja 1999., uz postrojbe NATO na terenu, koliko je mrtvih Srba na Kosovu? Treba li se jedna petina ili šestina genocida smatrati genocidom? Ako da, onda što, ili koga, ćemo bombardirati da ga spriječimo?", piše Giulietto Chiesa.