NJ 9.I.-FAZ-NATO I EU

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 9. I. 2001. Vrata NATO-a moraju ostati otvorena "Europa će u dogledno vrijeme sličiti velikom gradilištu. Čini se da pri tomu nitko nema mjesta u glavi da bi se bavio planovima na 'sporednom gradilištu' NATO-u. No i u savezu predstoje odluke koje Europa mora suoblikovati. Najkasnije 2002. NATO želi i mora sa svojom politikom 'otvorenih vrata' donijeti načelne odluke. Na washingtonskom vrhu 1999. koji je zapečatio primanje Poljske, Češke i Mađarske, izričito je ukazano na 'otvorena vrata' saveza za države srednje i istočne Europe. U Americi je već počela rasprava o 'drugom krugu' NATO-ova otvaranja. U Europi se naprotiv namjerno izbjegava to pitanje. Računa se na vrijeme. Ali Europljani se varaju: tema proširenja NATO-a ne može se odgađati. Europa mora stvoriti sigurnosni poredak sposoban za budućnost. Načelo slobodnog izbora saveza, koji je na papiru još od zaključnih dokumenata iz Helsinkija 1975., konačno treba provesti za sve europske države. Kad se 1989./90. radilo o primanju novih saveznih država u NATO i mi Nijemci pozivali smo se na to načelo. Čvrst argument za daljnje otvaranje NATO-a osim toga proizlazi iz širenja EU-a. Bez obzira koje će države pristupiti EU-u do 2005., Bugarska i Rumunjska neće biti među njima. Obje zemlje znaju da još nisu zrele za pristup i postavile su si druge rokove. Da bi obje zemlje ipak za možda idućih deset godina ostale na reformskom putu, treba napraviti sve da bi im se uštedio 'dvostruki šok odbijanja'. I oni (zapadni) Europljani koji se nadaju 'nultom krugu' NATO-a, moraju uvidjeti da Bugarskoj i Rumunjskoj trebaju NATO-ova 'otvorena vrata'. Zapad mora podupirati demokratske snage u jugoistočnoj Europi. Protuzapadni obrat na Balkanu nitko si ne može priuštiti. Bugarska i Rumunjska važne su za stabilizaciju regije. Primanje tih dviju država imao bi još jednu geostrategijsku prednost: otvorio bi prošireni pristup Crnom moru i transportnim rutama nafte koje se tamo sastaju. Bugarska i Rumunjska trebale bi dobiti jasnu perspektivu da će najkasnije do 2005. biti primljene u NATO. Procesi širenja EU-a i NATO-a moraju se napokon međusobno uskladiti. Petnaest godina poslije europske revolucije sve bi države srednje i istočne Europe bile članice barem jedne euroatlantske ustanove. To vodi prema dodatnoj dinamici širenja NATO-a: Slovenija i Slovačka ne mogu se preskočiti. Obje su države danas barem toliko zrele za članstvo u savezu koliko su bili kandidati 'prvoga kruga' 1997. Proširenjem za te kandidate, NATO bi pojasnio da stabilnost u jugoistočnoj Europi za Sjedinjene Države i Europu ima i dalje strategijski prioritet. Preostaje pitanje članstva baltičkih država u NATO-u. Jasno je: ni jedna od triju država ne smije stajati pred zatvorenim vratima. 'Čimbenik Rusija' ne smije omesti njihovu integraciju u euro- atlantske strukture. No upravo stoga što se sjeveroistočna Europa - za razliku od Balkana - razvijala mirno i stabilno, moguće je ići korak po korak. U drugom krugu otvaranja NATO-a trebalo bi ipak primiti barem jednu baltičku državu, primjerice Litvu. Estonija i Latvija trebale bi tada postati službeno priznatim kandidatima. Baltičko će pitanje biti ispit vjerodostojnosti saveza. NATO je uvijek naglašavao da Rusija nema veto na njegove odluke. Postupni postupak NATO-a imao bi ponajprije jedan cilj: dati Rusiji vremena da shvati gdje je njezina budućnost - ne u 'crvenim crtama' prošlosti, nego u partnerstvu sa Zapadom. Poslije 1989. Njemačka je stalno bila odvjetnik država srednje i istočne Europe. To je u Europi bilo dobro za našu zemlju. U međuvremenu predsjednik Putin želi da Njemačka u Europi preuzme i ulogu odvjetnika Rusije. Morali bismo udovoljiti oba zahtjeva. Baš naše iskustvo poslije 1945. može biti od koristi za normalizaciju odnosa između istočne Europe i Rusije. Poput Njemačke, naši susjedi na Istoku moraju pomiriti dva divergentna procesa: integraciju sa Zapadom i suradnju s istočnim susjedima. Mi znamo koliko je taj put težak - ali znamo i to da samo on može dovesti do dugoročne stabilnosti" - piše Friedbert Pflueger, član Bundestaga i predsjednik vanjskopolitičkog odbora CDU-a.