RDW 8. I. BALKANSKI SINDROM- NIJEMCI PROVELI POVRŠNA ISPITIVANJA

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. I. 2001. Posljedice uporabe uranskoga streljiva u ratovima u BiH i na Kosovu. Prilog Zorana Arbutine. Skandal u vezi s uporabom streljiva koje sadrži i radioaktivni uran u NATO-vim akcijama u BiH i na Kosovu sve se više širi. Njemački ministar obrane Rudolf Scharping ima sve više poteškoća s objasnidbom njemačkoga stajališta vezano uz tu temu i opravdavanjem dosadašnjih uglavnom vrlo skromnih mjera koje su poduzete za zaštitu zdravlja kako njemačkih vojnika, tako i tamošnjega pučanstva. Streljivo, a riječ je ponajprije o granatama i zrakoplovnim raketama ojačanim uranskom prašinom, koje je rabio NATO savez još u vojnim akcijama u BiH. O tome koji su ciljevi tih NATO-ovih napadaja bili, nije dosada službeno obaviještena javnost. Njemački novinar Andreas Zumach iz Ženeve odlično je upućen u ovu problematiku. On se poziva na jedan interni dokument NATO-saveza, prema kojem su američki zrakoplovi 5. kolovoza i 22. rujna 1994., i između 20. kolovoza i 14. rujna 1995. na srpske postave oko Sarajeva i u čitavoj Bosni ispalili ukupno 10.800 projektila s ukupno deset tona uranske prašine. Njemačka vlada svojom tvrdnjom kako okolica Mostara nije bila gađana tim projektilima ostavlja dojam kao da je točno informirana o ciljevima i razmjerima američkih bombardiranja. Neke mjesne bosanske vlasti javljaju o povećanoj radioaktivnosti na njihovu području, i to u oba entiteta, a tijekom vikenda je novinska agencija Beta javila da je 400 Srba iz Hadžića u posljednjih pet godina umrlo od raka i srčanih oboljenja. Hadžići je 1995. posebno intenzivno bombardirao NATO savez. Nezavisna provjera tih navoda još nije provedena. Za sada javnosti nisu dostupni niti podatci o točnim razmjerima uporabe uranskoga streljiva tijekom kosovskog rata. Tek u ožujku prošle godine je NATO službeno objavio da je tijekom svih akcija ukupno ispaljeno oko 31.000 projektila s oko deset tona uranske prašine, tzv. DU-municije. Koliko toga otpada na Kosovo, a koliko na Srbiju i Crnu Goru NATO nije potanko razjasnio. O ovoj temi razgovarali smo za našu emisiju s Andreasom Zumachom. Najprije smo ga upitali kakva opasnost uopće proizlazi iz uporabe uranskog streljiva. = Uransko streljivo izgori u trenutku udara u cilj, i nastaje uranski dioksid u obliku vrlo sitne prašine, čija su zrnca 100 puta manja od obične prašine. Taj uranski dioksid je i dalje radioaktivan, a istodobno je i vrlo otrovan. U tijelo ulazi preko disanja, otvorenih rana, ali i preko hrane ili vode. Ta se prašina potom taloži u tijelu, na kostima, u limfnim čvorovima i u unutrašnjim organima poput jetre, srca ili testisa. Ona tamo ostaje godinama, i kontinuirano zrači i truje organizam, objašnjava Andreas Zumach. U dosadašnjem pisanju o ovoj temi uglavnom se govori o opasnosti koja proizlazi za zdravlje međunarodnih vojnika razmještenih u BiH i na Kosovu. Civilno pučanstvo se kao i obično spominje tek usputno. Pitali smo Andreasa Zumacha je li je veća opasnost za vojnike ili za pučanstvo: = Veća opasnost postoji za civilno pučanstvo. Vojnici međunarodnih snaga IFOR u BiH i KFOR na Kosovu u pravilu su samo kratkotrajno razmješteni na tim područjima, dok civilno pučanstvo tamo stalno živi. S druge strane su vojnici, barem kada se radi o KFOR na Kosovu, interno upozoravani. Njima se preporučuje da ne jedu lokalnu hranu, i ne koriste nepročišćenu vodu. Osim toga na onim mjestima na kojima je uransko streljivo rabljeno, oni nose zaštitna odjela. Za civilno pučanstvo takva upozorenja nisu dana, naglašava Zumach i dodaje da je tako na Kosovu, dok je u BiH stanje još gore: = Još mnogo gore stanje je u BiH. Tu se do prije četiri tjedna uopće nije znalo za uporabu uranskoga streljiva. NATO i Amerikanci su te informacije sakrivali. To je postalo poznato tek sredinom prosinca, nakon službenog upita talijanske Vlade. To znači da u BiH nisu godinama bili upozoravani niti vojnici, a posebice ne civilno pučanstvo, kaže Zumach. Pod pritiskom javnosti njemačko Ministarstvo obrane je objavilo da je na nekim vojnicima iz njemačkog kontingenta s Kosova provedeno ispitivanje, ali nisu otkriveni nikakvi alarmantni nalazi. Andreas Zumach tvrdi, međutim, da je to istraživanje površno napravljeno i zbog toga bezvrijedno: = Ovo istraživanje nije vrijedno niti papira na kojem je napisano. Ja imam kompletan tekst. Što je učinjeno: od ukupno 60.000 njemačkih vojnika koji su tijekom proteklih godina boravili u BiH i na Kosovu ispitano je samo 118 s Kosova. Istraga obuhvaća osim toga prekratko vremensko razdoblje od svega godinu dana, a ispitivalo se samo postoje li tragovi uranske prašine u urinu. Svi kompetentni stručnjaci tvrde da se uranska prašina taloži prije svega na kostima i na jetri, pa se u urinu i ne može naći i da osim toga ona organizam truje godinama. Zbog toga bi bilo potrebno da se ispitaju svi ugroženi vojnici i civilno pučanstvo, i to da ih se pregledava kroz duže vremensko razdoblje, od osam do deset godina. Osim toga bi NATO morao objaviti potpune podatke o mjestima gdje je uransko streljivo rabljeno, kako bi se ustanovilo tko je posebno ugrožen, drži njemački novinar Andreas Zumach. (RDW)