FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

OSIROMAŠENI URAN JE OTROVAN, IAKO NIJE RADIOAKTIVAN

PARIZ, 5. siječnja (Hina/AFP) - Osiromašeni uran, čije je korištenje dovedeno u pitanje nakon što je više vojnika NATO-a koji su služili na Balkanu preminulo od leukemije, predstavlja opasnost za zdravlje čovjeka zbog svojeg kemijskog djelovanja, a ne zbog svoje radioaktivnosti, smatraju stručnjaci.
PARIZ, 5. siječnja (Hina/AFP) - Osiromašeni uran, čije je korištenje dovedeno u pitanje nakon što je više vojnika NATO-a koji su služili na Balkanu preminulo od leukemije, predstavlja opasnost za zdravlje čovjeka zbog svojeg kemijskog djelovanja, a ne zbog svoje radioaktivnosti, smatraju stručnjaci.#L# Taj teški metal koji se nalazio u sastavu streljiva korištenog tijekom sukoba u bivšoj Jugoslaviji mogao bi, prema nekim teorijama koje nisu znanstveno dokazena, biti uzrokom "balkanskog sindroma" odnosno uzrok smrti više vojnika u različitm europskim zemljama. Osiromašeni uran dobiva se procesom obogaćivanje uranske rudače radi dobivanja izotopa urana koji se koristi u oružju i u reaktorima nuklearnih centrala. Prednost osiromašenog urana počiva na njegovoj težini, koja pojačava prodornu moć streljiva i čini ga učinkovitijim, naročito kada se primjenje protiv oklopnih vozila. Tu vrstu streljiva prvi su puta koristili Amerikanci tijekom rata u Zaljevu (siječanj-veljača 1991.), te zatim u BiH 1994-95. i na području Jugoslavije 1999. Devet zemlja koristi tu vrstu streljiva. Osiromašeni uran 40 je posto manje radioaktivan od prirodnog urana (prije obrade) i 115 puta manje radioaktivan od obogaćenog urana. Radioaktivnost osiromašenog urana je tako mala da se on koristi u medicini za izradu zaštitne pregače koje štite od radijacije ili kao protuuteg u hidrauličnim dizalima. Ali kao i drugi teški metali poput olova, osiromašeni uran je kemijski toksičan. Streljivo s osiromašenim uranom karakteristično je po tome što se djelomično pretvara u prašinu kada dođe do svog cilja. A ta prašina se spontano zapaljuje i stvara "uranski dim" koji se može širiti na više stotina metara. Udisanjem te se čestica mogu trajno nataložiti u plućima. Samo dio te prašine izbacuje se iz organizma. Dio osiromašenog urana, koji ostaje u organizmu, pretvara se u okside koji se zadržavaju uglavnom na kostima. Djelovi koji nakon toga kruže tijelom napaju prvenstveno bubrege. (Hina) nab rb

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙