FRANCUSKA-LE MONDE OD 4.1.01.ŠVEDSKA I EU

FRANCUSKA LE MONDE 4. I. 2001. Švedska želi požuriti s proširenjem Europe "U prigodi obilaska europskih prijestolnica koji je Jacques Chirac poduzeo kako bi pripremio susret na vrhu u Nici, u Predsjednikovu se okružju govorilo da je Stockholm jedna među najosjetljivijm etapama puta. 'Problem sa Šveđanima je što još nisu prihvatili pravu 'kulturu' Europske unije', moglo se čuti u francuskom izaslanstvu. Ti tobože novi pristaše velikih europskih pothvata, 1. I. preuzeli su štafetnu palicu od Francuza, na dužnosti rotirajućeg predsjedateljstva EU-a. Skandinavska će kraljevina pola godine usklađivati rad petnaesterice. To je prvi put nakon njezina ulaska u Uniju u siječnju 1995. Švedski su čelnici u nezgodnu položaju. Njihova želja da uspiju nije ništa manja od straha da ne uspiju u toj novoj zadaći, pod sumnjičavim pogledom puka koji je još uvijek većinom suzdržan prema Europi. Neslužbeni je cilj Stockholma da ostvari rezultat koji će biti pozitivan barem koliko i onaj što ga je zabilježila Finska - susjeda i suparnica - nakon njezina prvog predsjedanja u drugom polugodištu 1999. Švedsko je predsjedateljstvo, k tome, s olakšanjem dočekalo rasplet susreta na vrhu u Nici koji je priveo kraju međuvladinu konferenciju o reformi europskih ustanova. Goeran Persson, socijaldemokratski premijer, vjerovao je odmah nakon povratka iz Nice, da može proglasiti 'uspjeh'. Jer, rekao je, put k proširenju Unije sada je čist. A to je najvažnija zadaća Stockholma. Nema dvojbe da je g. Persson tog dana imao na umu i najveće teškoće pred koje bi njegovu zemlju svakako stavio potpuni neuspjeh summita u Nici. Premda je svjesna malog manevarskog prostora kojim uglavnom raspolažu zemlje koje naizmjence predsjedaju EU-om - napose ako su među 'malim' zemljama - Švedska je istaknula tri prioriteta u svom mandatu. Nazvala ih je tri 'E', tj. 'proširenje, zapošljavanje i okoliš' (elargissement, emploi i environnement). Prvi joj najviše leži na srcu. Baltičke su zemlje oko sat vremena zračne linije udaljene od Stockhoma, a ni Poljska nije daleko. Kao i drugi Nordijci, Šveđani osjećaju odgovornost prema novim demokracijama iz srednje i istočne Europe. Njihova integracija u EU 'povijesna je zadaća', jer 'Europa više nikada ne smije biti podijeljena', kaže g. Persson u nedavnom napisu u kojemu je iznio svoju predodžbu o 'budućnosti EU-a'. Odgoditi proširenje i 'postaviti mu nove zapreke, znači izložiti se pogibelji od velikih potresa u zemljama kandidatima', upozorava one među petnaestericom koji žele zakočiti proces. Čini se da se ta želja temelji na javnom mišljenju: 58 posto Šveđana sklono je prijamu dvanaesterice kandidata. Kao i pragmatični direktori poduzeća u kraljevini koji traže nova tržišta. Dok je vlada pazila da u svom 'predsjedateljskom' programu ne spominje nadnevke ulaska kandidata, Anna Lindh, ministrica vanjskih poslova, navela je 2003. kao godinu ulaska za najbrže. Stockholm također mora svratiti pozornost na problem Kalinjingrada, ruske enklave, kada njezine dvije najbliže susjede, Poljska i Litva, budu članice EU-a. Zapošljavanje i okoliš vlada također shvaća kao način da pokaže euroskepticima da EU može djelovati na konkretnim područjima u svakodnevnom životu građana. Švedska, zemlja s razvijenim socijalnim osjećajem, nastojat će otkriti recept koji joj je omogućio da službenu stopu nezaposlenosti smanji na gotovo četiri posto (u stvarnosti, više od šest posto). U ožujku će se na tu temu u Stockholmu održati susret na vrhu, na kojemu će petnaesterica prvi put utvrditi stanje, godinu dana pošto su si za cilj odredili punu zaposlenost. Zajahavši za utrku uobičajenog skandinavskog konja, Švedska planira da napokon poduzme korake kako bi 'zahtjeve u svezi s okolišem uključila u sva područja europske suradnje'. Susret na vrhu kojim će se 15. i 16. VI. u Goeteborgu (na jugozapadu zemlje) završiti njezino predsjedanje, trebao bi pridonijeti tomu. Uspjesi u ovim trima najvažnijim pitanjima omogućili bi manjinskoj vladi da izbjegne protueuropske udarce malih saveznika u parlamentu, Stranke ljevičara (bivši komunisti) i zelenih. Suzdržanost prema Europi prevladava među biračkim tijelom ovih dviju stranaka. Šest godina nakon ulaska u Uniju, gotovo svaki drugi Šveđanin još se nije navikao na tu činjenicu, premda se ona postupno nameće. Zajedno s Britancima, ovaj se narod smatra najvećim protivnicima Unije. Nije slučajno da čelnici ovih dviju zemalja nisu uspjeli nametnuti prijelaz na zajedničku europsku valutu koji je odgođen za bolje dane. Dansko odbacivanje eura na referendumu u rujnu 2000., povećalo je protimbu Šveđana. Tako, prvi put zemlja koja predsjeda EU-om neće voditi sjednice Euroskupine, tijela koje usklađuje rad ministara financija s područja eura. Tu će zadaću preuzeti Belgija prije nego u srpnju zamijeni Švedsku na dužnosti predsjedatelja. Čini se da ta pojedinost ne smeta odveć švedskom ministru Bosseu Ringholmu. Naprotiv, neki se plaše da bi ta izočnost mogla oslabiti položaj kraljevine za njezina mandata. Švedski se dužnosnici nadaju da će sljedećih šest mjeseci pomoći puku da shvati kako je sada sastavni dio EU-a. Tomu bi trebalo pridonijeti održavanje 80 europskih konferencija, u 44 različita mjesta. Uz stanoviti rizik. Šveđani koji se užasavaju protuzakonitih povlastica i odgajani u kultu socijalne jednakosti, mogli bi loše prihvatiti dolazak velikog broja raskošnih službenih automobila s pratnjom, zaglušujućim sirenama i sveprisutnom policijom. Neki se već mrgode zbog iznosa koje država mora izdvojiti za financiranje predsjedateljstva: 835 milijuna kruna, tj. 95 milijuna eura. EU ovdje bije glas da je odveć rastrošan i korumpiran. Afera oko lažnih računa za reprezentaciju Europskog povjerenstva u Stockholmu nije nimalo uljepšala tu sliku. Drugi, kojih je manje, misle da je sramotno ići ususret mjesnim običajima i za objedom u sklopu europskih konferencija služiti vino...", iz Stockholma izvješćuje Antoine Jacob.