AU 4.I.-DIE PRESSE-BUSEK: JE LI EUROPA UOPĆE SAMOSTALNA?

AUSTRIJA DIE PRESSE 4. I. 2001. Europa - što sada? "Komentari o Nici su prošli, različite objave pobjede rasplinule se a europska se svakodnevica opet vratila. Postoje dakako različiti komentari o francuskom predsjedavanju a odgovarajuća očekivanja od Šveđana za idućih pola godine već su formulirana. No pravo je pitanje što očekujemo od Europe. Najprije treba pričekati kako će nova američka vlada pod Georgeom W. Bushom uopće odrediti svoj odnos prema Europi. Željeli mi to ili ne, naš će dnevni red ovisiti o tomu. Ako neki tonovi iz izborne borbe postanu stvarnost, primjerice da će se SAD vojno povući iz jugoistočne Europe, to će, željeli mi to ili ne, utjecati na europske odluke. Moguće će to potaknuti napore da EU a time i kontinent postanu suvereniji. Ako EU mora stupiti na Balkan umjesto SAD-a, morat će ubrzati proces vojnog osamostaljivanja. Treba pričekati želi li to SAD uistinu, jer time će doći i do prividne diobe NATO-a. Austrija je po tim pitanjima više li manje po strani, jer ne možemo određivati naš vlastiti sigurnosni položaj, budući da je i nova vlada pitanje NATO-a proglasila tabuom, jer se bez socijaldemokracije odnosno neutralnosti jednostavno ništa ne može pokrenuti. Treba pričekati kako će drugi svladavati europska pitanja. Neki još uvijek to ne žele shvatiti, no pitanju proširenja približili smo se ravnini do cilja. Terminski plan Povjerenstva EU-a je izrazito gust, u iduću jednu i pol godinu želi sva otvorena pitanja raspraviti barem s luksemburškom skupinom. To pak zahtijeva da se najprije članice EU-a međusobno dogovore koje im je stajalište. Prvi oprezni tonovi saveznog kancelara Schroedera u pogledu slobode kretanja osoba ukazuju da će razilaženje u EU možda biti silovitije nego sa zemljama kandidatima. Za to je nedvojbeno potrebna koordinacija: koordinacija između zemalja članica i koordinacija u zemljama članicama. Za saveznu vladu počinje jamačno ne baš jednostavna faza, jer ipak na području slobode kretanja i financija treba utvrditi stajališta. Da bismo ih proveli, u EU trebamo imati i prijatelje. To pak zahtijeva odlučan nastup a ne vječne prijetnje vetom ili referendumom. Bodrenje nije upućeno vladi, nego i pokrajinskim vijećima, pokrajinskim čelnicima i građanskim inicijativama koji su u zadnje vrijeme jako utjecali na vanjsku politiku. Daleko je važnije riješiti otvorena pitanja. Proširenje nam pruža priliku za oživljavanje graničnih područja, uspostavljanje prometnih veza i daljnje oživljavanje gospodarstva. Nadati se da u politici postoji jasno pozicioniranje, jer samo ona može postići ono što je bez daljnjega moguće, naime, proširenje Europske unije pretvoriti u apsolutni dobitak za Austriju. No da bi se to postiglo, treba napraviti domaće zadaće. Posve je jasno da će se pri tomu riješiti problem koji bitno određuje prvu polovicu XXI. stoljeća. Pitanje je naime postoji li Europa uopće kao samostalna jedinica. Nije odviše reći da se od nedavno i stalno krećemo na raskrižju u budućnost Europe" - piše Erhard Busek, vladin dužnosnik u EU.