NJ 20.XII.-FAZ-SIROMAŠTVO U SAD-U

NJEMAČKA FRAKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 20. XII. 2002. Puno poslova, malo novca "Na sjeveroistoku Washingtona u Taylor Street broj 645, nalazi se skladište Capital Area Foodbank (CAF). Organizacija utemeljena 1980. brine za raspodjelu namirnica potrebitima. Tu kuca srce oko 800 privatnih inicijativa koje banku hrane opskrbljuju namirnicama. Korisnici su starački domovi kao i škole. U glavnom gradu zemlje neograničenih mogućnosti brinu se za one koji svoj san nisu mogli ostvariti. 'Ni oni koji rade, to ne uspijevaju uvijek', kaže Monica Tasta iz banke hrane. Na 40 tisuća četvornih metara slaže se na police ono što supermarketi, pekare ili restauranti više ne mogu prodati ili preraditi. Osim toga CAF dobiva i proizvode od mreže America's Second Harvest, koja od velikih poduzeća dobiva materijalne donacije i njih dijeli bankama hrane u zemlji. Na jednoj farmi CAF-a uzgaja se povrće da bi opskrba bila uravnotežena. Sve što stiže, obilježava se datumom i težinom. Trulo voće i povrće se baca. Banka hrane uzima sve što joj se nudi - kukuruzne pahuljice, gel za kosu, prašak za pranje rublja. Svake godine kroz nju prođe oko 10 tisuća tona. Broj stalno raste. Oko 50 stalno zaposlenih sa šest CAF-ovih kamiona razvoze namirnice u gradske inicijative. Organizacija se financira isključivo donacijama. Neki umirovljenici volontiraju pet dana tjedno i sortiraju namirnice. Osim njih još oko 12 tisuća volontera radi u kuhinjama i drugim ustanovama koje se brinu za siromašne. Nakon što je od sredine devedesetih godina u Americi bilo sve manje siromašnih, njihov je broj prošle godine prvi put poslije osam godina ponovno porastao. To potvrđuju brojke koje je nedavno predočio ured za statistiku stanovništva u Washingtonu. Po definiciji statističara, četveročlana obitelj živi u siromaštvu ako godišnje mora izići na kraj s 16895 dolara ili manje. Protekle se godine to odnosilo na 32,9 milijuna Amerikanaca. U glavnom gradu svaki pet stanovnik ima prihod ispod granice siromaštva. 'Broj ipak ne odražava stvarnost', kaže Monica Tasta. Mnoge statistika uopće ne obuhvaća. Visoku stopu siromaštva nije uspjela promijeniti niti socijalna reforma Clintonove vlade koja je najradikalnije promijenila američku socijalnu državu. Zakon se ograničio na pravo na socijalnu pomoć od ukupno pet godina i dodatno najviše još dvije sljedeće godine. Žene ju dobivaju samo ako odgajaju maloljetnu djecu i ako žele raditi. No zbog niskih najmanjih primanja koja su oko šest dolara na sat, ni mnogi koji rade nemaju dovoljno novca. Oni koji rade ili imaju automobil - koji je uglavnom potreban da bi se došlo na posao - od države ne dobivaju dodatnu potporu. Mnogi Amerikanci zbog toga prihvaćaju više posla. Visoki troškovi za najamnine u glavnom gradu i visoki troškovi grijanja koji u zimi mogu doseći 300 dolara mjesečno, za sve veći broj siromašnih jednako su odgovorni kao i loše gospodarstvo. I socijalni sustav daje svoj doprinos. Bolesni se često moraju zaduživati. Neki si bolesnici stoga mjesecima ne mogu priuštiti hranu. Dječjih vrtića u Americi gotovo i nema. Roditelji koji rade moraju svoje dijete povjeriti dadilji, što proguta mjesečno oko 400 dolara. Drugi su u godinama buma kupili kuću i uzeli kredit a zbog lošeg su gospodarstva - ponajprije u tehnološkom sektoru koji ima važnu ulogu na području Washingtona - ostali bez posla. Od minimalne naknade za nezaposlene nitko ne može živjeti. Siromaštvo se u Americi više ne ograničava samo na određene etničke skupine. Banka hrane brine se za sve etnije, kaže Monica Tasta. U Washingtonu i dijelovima saveznih država Virginija i Maryland, treća banka hrane po veličini opskrbljuje oko 275 tisuća potrebitih onim što im je potrebno za život, djecu također: trećina djece koja živi u glavnomu gradu je siromašna. Zato oko 45 tisuća školske djece u školama dobiva besplatan ručak. No tijekom praznika škole su zatvorene. I CAF je nositelj projekta za učenike. Većina tamo s ručkom dobije zadnji dnevni obrok. 'Mnoga djeca u ponedjeljak pričaju da preko cijelog vikenda nisu ništa jela', kaže Monica Tasta. U tom projektu učenici mogu zajedno s roditeljima sudjelovati u tečaju kuhanja u kojem saznaju sve o ispravnoj prehrani. Na kraju tečaja svaki sudionik dobije mali paket s namirnicama kako bi naučeno mogao doma isprobati. No i dalje ostaju upućeni na banku hrane", izvješćuje Stephanie Geiger.