RU IZVESTIJA 19. 12. 2002. PROTURAKETNA OBRANA

RUSIJA IZVESTIJA 19. XII. 2002. Jedna za sve, ali odvojeno Proturaketna obrana SAD-a i Rusije može se ujediniti, piše Dmitrij Litovkin. "SAD i Rusija imaju stvarnu mogućnost suradnje na pitanju stvaranje sustava jedinstvene proturaketne obrane (PRO), zaključak je Washingtona po završetku posjeta Moskvi predsjednika Ujedinjenog odbora načelnika stožera Oružanih snaga SAD-a Richarda Myersa. Izjava je pala istodobno s Bushovom o spremnosti Amerike da razviju vlastiti PRO već do 2004. godine. - Washington nije dostavio Moskvi dovoljno argumenta da razvijanje nacionalnog sustava PRO nije upereno protiv Rusije, reagirao je na sve pomoćnik ruskog predsjednika za pitanja strateške stabilnosti maršal Igor Sergeev. Mi uočavamo da se elementi sustava PRO ne razvijaju na jugu otkuda dolazi opasnost do tzv. zemlja-otpadnica, nego na sjeveru, nepopustljiv je bivši ministar obrane Rusije. Po američkom mišljenju sada su na djelu tri razine pitanja. Prva je politička - već zatvorena. Predsjednik Bush je potvrdio u Bijeloj kući da će biti suradnje s Rusijom. A druga je - vojna, o kojoj se Myers u Moskvi i dogovarao s načelnikom ruskog Glavnog stožera Anatolijem Kvašninom. Bit je u tome da Moskva nije protiv zajedničkog rada na sustavu PRO, ali uz jednu ogradu. Svaka će strana imati vlastiti 'gumb' za upravljanje sustavom. To jest, stvorit će se zajednički informacijski prostor za nadzor nad lansiranjem raketa, ali će obje strane imati autonomni centar za upravljanje. Ruski američki vojnici već četiri godine zajednički treniraju na sprečavanju raketnih napada tijekom komandno-stožernih treninga za taktičku PRO. Treći aspekt problema i po ocjenama svih stranaka je najsloženiji: to je suradnja na razini razmjene tehničkih rješenja i tehnologija. - Za industriju je predaja tehnologije povezana s gubitkom know-how - kažu u Washingtonu. Na primjer, SAD je postavio u Nizozemskoj kompleks 'Patriot' koji se može integrirati u općeeuropski PRO, ali zbog tehničkih ograničenja ne može razmjenjivati informacije s američkim kompleksima ili NATO-ovskim u Europi. Drugi je problem, prema američkim stavovima, da je odluka o razvijanju PRO-a do 2004. više politička nego tehnička. Bushu je to potrebno uoči predsjedničkih izbora a do tada se uspiju izumiti proturakete koje su sada u zametku. Stručnjaci ne isključuju da bi Moskva mogla osvjedočiti Washington o svojih osam postaja presretanja raketnog napada ili ponuditi teritorij za izgradnju analognih američkih objekta na svojoj zemlji. U uvjetima globalizacije vojno-tehničkih odnosa u svijetu slični su kontakti postali normom koja jamči sudionicima ne samo gospodarske nego i političke pogodnosti. Rusija, zbog povijesnih okolnosti, u tome je uvijek bila autonomna. Ali sada izgleda kako nije pitanje kako uskočiti na zahuktali vlak vojno-političkog jedinstva, nego u tome da se tu učini s maksimalnom koristi i za partnere i za sebe."