IT - 17. XII. CORRIERE - TALIJANSKI U EUROPI 2

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. XII. 2002. Imamo povijesnu priliku, ali ne treba prevladati birokracija "Na milanskom sveučilištu Bocconi, prigodom predstavljanja knjige 'Jezične perspektive nove Europe', dva se tjedna raspravljalo o talijanskom kao 'uporabnom jeziku', odnosno njegovoj sposobnosti da vrši praktične funkcije van naših granica. Sudbina našeg jezika, osim uporabe koju moramo znati vršiti u domovini, umnogome će ovisiti i od mjesta kojega će on zauzeti među drugim jezicima Europske unije, te kao jezik koji nije samo jezik 'kulture'. Otvara se, za nas, novo i široko 'pitanje jezika', čiji je središnji čvor, koji međutim uključuje i sve ostale jezike, ovaj: Europska Unija sigurno ima potrebu pojednostaviti i unificirati na neki način sustav komunikacije, no istovremeno, mora apsolutno čuvati sve nacionalne jezike, priznate kao osnovni i primarni instrument za materijalni i kulturalni život naroda. Nameće se očito jedna odlučna ekonomija jezika za tijela koje će upravljati tom velikom obitelji naroda. (...) Ukazuju se različita rješenja, svako sa svojom cijenom, materijalnom ili moralnom. Odbacujući odmah pretpostavku jednog umjetnog jezika (ili latinskog), može se tražiti da svi sudionici osobno koriste barem jedan jezik među živućima: pa i ciljajući na onaj najrašireniji, no i ne obazirući se na njemu odobreno formalno prvenstvo treba priznati da će izvorni govornici biti uvijek u prednosti spram drugih, više ili manje pripremljenih. Korektiv tom izboru bio bi uporaba tog jedinog jezika kao 'jezika mosta' kojega bi rabili visoko stručni prevoditelji, određeni da pokriju 'dva smjera' samo od nacionalnog jezika do tog jezika. Slijedeći korak doveo bi do uspostave više jezika mostova (primjerice 5 od 20), i privilegija bi tako bila podijeljena, ali možda čak i neugodnija za isključene iz te uloge. Talijanski kojega govori 56 milijuna stanovnika, jezik jednog od utemeljitelja Unije, donekle raširen van nacionalnih granica, lako bi mogao težiti jednom od (pretpostavimo) pet jezika mostova. Hoće li naši europolitičari i diplomati znati podržati tu bitku, a koji su u prošlosti pridavali izrazito malu pozornost toj temi? Tko će to učiniti dobit će našu potporu. No, poglavito, je li pravedno i moguće nametnuti, činjenično, većem djelu jezika Unije, status jezika 'druge lige'? Najjednakopravnije rješenje moglo bi biti ono jednog jezika mosta: više će vrijediti ona nacija koja ima najbolju momčad jezičnih posrednika. Možda Italija treba podići tu zastavu, prije no što stane trčati iza Francuske, Španjolske i Njemačke. Mogla bi dobiti pristanak i svih drugih zemalja. Ostaje za učiniti jedno razmatranje, koje nije marginalno, glede posljedica tih izbora na područje školstva. Stvarajući jednu skupinu jezika 'prve lige', u školskim sustavima zemalja Unije, gdje engleski već ima prvenstvo i gdje je (budimo realisti) neuklonjiv, drugi strani jezik, koji će uskoro postati obvezan (no u Engleskoj bi se htjeli ograničiti na jedan!), gotovo uvijek bi se birao iz te skupine. 'Birokratska' povlastica koja postoji u mnogim tijelima vrlo brzo bi utjecala na opće stanje. No, protiv uvođenja izričitih hijerarhija, suglasno su se izjasnile najreprezentativnije nacionalne jezične ustanove zemalja Unije (...) koje su se okupile u 'Europskoj federaciji nacionalnih jezičnih ustanova', utemeljenoj u Bruxellesu u lipnju 2002.. Temeljni dokument Federacije, pripremljen u Mannheimu i dovršen i iznesen u Firenci u listopadu 2001., zove se 'Preporuke Mannheima-Firence'. Deset uputa koje se u njemu nalaze izlažu prikladnije kriterije za širenje slobodnije i spontanije višejezičnosti među europskim građanima.(...)", piše Francesco Sabatini, predsjednik Accademie della Crusca.