IT - 17. XII. CORRIERE - TALIJANSKI U EUROPI 1

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. XII. 2002. Talijanski prema prvoj ligi u utakmici jezika "Sada ili nikada. 2003. se odlučuje europska sudbina talijanskog jezika. Zapravo, u drugom polugodištu, kada je na našoj zemlji red za turnusno predsjedavanje Unijom, bit će nam na srebrnom pladnju ponuđena prigoda za donošenje ključnih odluka o budućim zajedničkim pravilima, uključujući i ulogu našeg jezika. Očekuje se neka vrsta 'vademecuma' kako se ne bi izgubilo u Babilonu jezika: što je žurna odluka obzirom da su moguće kombinacije između službenih jezika dostigle respektabilnu brojku od 420. Lijepa zbrka, s križanjima poput dansko-litvanskog ili slovensko- portugalskog i perspektivom nezaustavljivog bujanja prema estonsko-malteškom ili velško-luksemburškom, s grotesknim efektima vrlo prikladnim nadrealnoj žici nekog Benignija ili Woodyija Allena. Na toj se pozadini ističe legitimna talijanska ambicija da znači više tamo gdje se donose krupne odluke: uključujući se u krug 'prve lige' pet ili šest najrasprostanjenijih jezika. Glede toga ulogu igra i naš jezični ponos nedavno potaknut umirujućim vijestima, kao petim mjestom u svijetu po broju studenata u institutima za kulturu u inozemstvu; ili značajnom brojkom od 80.000 studenata u talijanskim školama u Sjevernoj Americi. Ostaje problem jezične hegemonije, već planetarne, anglo- američkog; diktatura koja može postaviti sve druge jezike na razinu narječja. Ili će, kako neki smatraju, anglofonska dominacija, na kraju dati pogodovati upravo nama Talijanima, koji ćemo moći stati bez teškoća uz Francuze, Nijemce, Španjolce, sve izjednačene u ulozi drugih? Kako su igre otvorene, vrijedi podsjetiti na neke aspekte dokumenta prihvaćenog od federacije europskih jezičnih instituta, na kojeg na ovim stranicama podsjeća predsjednik Accademie della Crusca. On je plod pluralističkog izbora, usmjerenog vrednovati različitosti jezika kontinenta; a uskoro će biti predstavljen Ciampiju, ali će ga poglavito (nada se) naša vlada poduprijeti u odgovarajućim sjedištima. Predviđa se plan poticanja ovladavanja 'standardnim' jezikom, s integracijom useljenika i obveznim uvođenjem u škole trećeg jezika, uz onog materinjeg i engleskog. Jedan drugi prijedlog mogao bi revolucionalizirati jezičnu panoramu našeg trgova i ulica, promičbenih oglasa ili svjetlećih panoa na željezničkim stanicama ili u zračnim lukama: predlaže da postane obvezna, barem za kratke natpise, uporaba po izboru barem sedam zajedničarskih jezika uz onaj lokalni. Postoje potom i druge preporuke, poput jačanja klasičnog školovanja, kako bi se valoriziralo grčke i latinske korijene mnogih riječi, čineći ih prepoznatljivijima Europljanima; povećanje školskih razmjena, stvaranje stalnog vijeća raznih 'akademija', afirmacija 'punog prava useljenika da sačuvaju njihov osnovni jezik'. To su odlučujući izbori kulturalne politike, koji moraju ići za većim širenjem svih jezika, u nadi da će se prije ili kasnije doći do europskog građanina koji je sposoban shvatiti, ako ne govoriti, veći dio jezika raširenih jezika unutar Unije. Nemoguća misija? Možda. Ali u novoj europskoj povelji, pozvanoj zacrtati pravce naše budućnosti, pisanju jednog poglavlja mora doprinijeti i Italija.", piše Dario Fertilio.