RU NEZAVISIMAJA GAZETA 5. 12. 2002. UN PROTIV SAD-A?

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 5. XII. 2002. Franko-ruska nije zbog spasa Iraka Status Pariza i Moskve u VS UN-a nadilazi njihovu stvarnu težinu u svijetu, piše Pascal Boniface, direktor Instituta za međunarodne i strateške odnose (IRIS) u Parizu. Nedavni pregovori diplomata o iračkom problemu u Vijeću sigurnosti UN-a otkrili su postojanje franko-ruske osi. Ona se pojavila da bi se natjeralo SAD na veće poštovanje UN-a. I upravo zajedničko djelovanje tih dviju zemalja dopustilo je na neko vrijeme spriječiti takav razvoj događaja po kojemu bi Vijeće sigurnosti, koje nosi punu odgovornost za kolektivnu sigurnost, bilo marginalizirano od Washingtona ili pretvoreno u puki zavod za registraciju želja Bijele Kuće. Jesmo li svjedoci stvaranja nove rusko-francuske alijanse? Možda jesmo, možda nismo, ali svakako Francuska i Rusija imaju bar u ovome slučaju zajedničke interese. Neki su komentatori požurili zaključiti da su obje zemlje napokon dosljedne glede Iraka. Ali zar nisu one trgovale s Bagdadom, čak i vojnoj sferi, sve do kraja sedamdesetih? Kremlj, kao i Elizijska palača, računao je na Irak tijekom dva desetljeća i pomagao ogromnom opskrbljivanju njegove vojske. I Moskva i Pariz su ostvarivali krupne ugovore, zauzimajući u Iraku - državi s velikim potencijalom - privilegirani položaj na štetu Engleza i Amerikanaca. Irak je bio jedna od rjeđih blikoistočnih zemalja, koja je imala sve adute kojih nedostaje i u toj regiji: naftu, vodu, plodnu zemlju, velik broj stanovništva i naobraženu i kompetentnu elitu. Moskva i Pariz su nastavljali podupirati Irak, kad je taj pogriješio napadajući Iran. U to je vrijeme Iran u cijelom svijetu bio prihvaćan kao element nestabilnosti. Otada su svi zanemarili činjenicu da je upravo Saddam započeo rat radi proširenja svojega teritorija. Svi su se zadovoljili time da se Saddam suprotstavio Homeiniju. Svi, pa i SAD, zažmirili su i na korištenje kemijskog oružja protiv iranskih vojnika ili lansiranje raketa SCUD na iranske gradove. Po završetku iračko-iranskog rata ni SSSR ni Francuska nisu imali dovoljno utjecaja na Saddama da poprimi miroljubiviji izgled. Pa je on baš okupirao Kuvajt. Prvi put od 1945. godine i prihvaćanja Konstitucije UN-a jedna je zemlja anektirala drugu. Ali ne zbog starih veza Rusija i Francuska zauzeše posebnu poziciju glede Iraka. Na kraju krajeva, bez obzira na Ugovor o prijateljstvu i suradnji s Bagdadom, SSSR se 1990. suglasio s ratom protiv Iraka poslije agresije na Kuvajt. Francuska, sa svoje strane, vrlo aktivno sudjeluje u Zaljevskom ratu. Napokon su i Rusi u Francuzi prihvatili uvođenje neviđenoga inspekcijskog sustava u Iraku. To je bio prvi pokušaj oduzimanja oružja za masovno uništavanje, inicirano u UN-u. Organizacija je postigla značajan rezultat od odlaska inspektora 1998. i obezvrijedila je irački arsenal na sigurniji način nego što je anglo-američko bombardiranje. Upravo se u tome i krije ključ problema. Za Francusku, kao i za Rusiju, nije važan Irak nego UN. Obje su zemlje gorljive zastupnice UN-a, jer se bore za poštovanje pravila međunarodnog prava a ujedno su stalne članice Vijeća sigurnosti. Kao i Rusija, i Francuska daje prioritet Vijeću sigurnosti u kojemu imaju pravo glasa, koje nadilazi njihovu težinu u svijetu. Ali ako bi danas moralo nastati novo Vijeće sigurnosti, teško da bi Moskva i Pariz zauzeli mjesto stalnih članova. Isto bi bilo da se ponovo osniva UN. Na taj način, zadaća tih dviju zemalja je u tome da Vijeće sigurnosti funkcionira što može bolje, da postiže rezultate i ne zatječe se u situacijama svojega sumnjivoga legitimiteta. Istodobno i Moskva i Pariz pokušavaju postići što bolje odnose s Washingtonom. Putin je, za razliku od Jeljcina, shvatio nema smisla voditi izgubljenu bitku proziv američke supersile".