IT - 3. XII. L'UNITA - CALIGARIS O PERZIJSKOM ZALJEVU

ITALIJA L'UNITA 3. XII. 2002. U Bassori priprema za zračnu ofenzivu "'Pridružujući inspekcijama UN-a zračne napade, anglo-amerikanci namjeravaju Iračane podsjetiti da je rizik rata visoko vjerojatan'. Tvrdi to jedna od najviših autoriteta na području vojne strategije: general Luigi Caligaris. - Generale Caligaris, kako tumačiti angloameričke zračne napade na Bassoru i sjever Iraka? = Ima različitih hipoteza, ona koju bi ih odlučno odbacio jest da je cilj napada na Bassoru bila mjesna postaja agencije 'Oil for Food', koja je vojno nepostojeći cilj, a politički kontraproduktivan... - Koje su najvjerojatnije pretpostavke? = Prva, najvjerojatnija, jest da su ti napadi pojačavanje akcija vođenih od kraja prvog zaljevskog rata na sjeveru Iraka, kurdskom, i u južnom dijelu, gdje postoji snažna šiitska nazočnost. Te akcije služe za uspostavljanje zaštićenih dijelova za dvije manjine u odnosu na moguće napade, zračne ili kopnene, Saddamovih oružanih snaga. Druga je pretpostavka da Washington i London namjeravaju ukloniti bilo kakav irački otpor spram predviđanja skorog, masovnog napada. Treća pretpostavka, čisto vojna, jest da Amerikanci namjeravaju iskoristiti te napade kako bi usavršili sredstva zračnog napada prije prave ofenzive. A potom postoji i četvrta pretpostavka koja prepliće razloge vojnog obilježja i političke opcije... - U čemu bi se sastojao taj 'mix'? = Držati visokim stanje napetosti Iračana tijekom inspekcija UN-a i izbjeći da se stvori previše opušteno i optimistično ozračje bagdadskog režima koje bi moglo Iračane navesti da vjeruju da su se lako izvukli. Pridružujući inspekcijama UN-a zračne napade, SAD i Velika Britanija namjeravaju podsjetiti Iračane da je rizik rata visoko vjerojatan. - Prema vijestima koje Vi posjedujete, kakvo se gledanje stvorilo na inspekcije i ponašanja iračkih vlasti? = Do sada mi se čini da su se Iračani pokazali prilično raspoloživima, mada smatram da će se s protokom dana teškoće povećati, posebice u trenutku kada će povjerenstvo postati zahtjevnije. U mandatu koji je Vijeće sigurnosti povjerilo inspektorima postoji prerogativ, o kojemu se ne može pregovarati, da ispitaju bilo koga prema njihovom neosporivoj ocjeni tko može dati informacije o programima razvoja naoružanja za masovno uništavanje u Iraku. Ako bi komisija morala biti vrlo odlučna i ako bi odlučila ispitivanjima podvrgnuti osobe visoke razine u režimu, može se zamisliti da će Iračani početi pokazivati manju spremnost na suradnju. - Krećući od tih ocjena, kakve je scenarije moguće ocrtati na iračkom frontu? = Najrazvidniji scenarij je ponavljanje, na više li manje sličnoj skali, prvog Zaljevskog rata. To bi zahtijevalo razmještanje na terenu snaga od najmanje 200.000 ljudi, odgovarajuće naoružanih i opremljenih snaga. To je razmještanje, u prvoj operaciji, zahtijevalo šest mjeseci vremena kako bi u potpunosti bilo dovršeno. Jedanaest godina poslije, zahvaljujući novim tehnologijama i sofisticiranim napravama, Amerikanci bi bili u stanju osjetno skratiti razmještanje. Govori se, međutim, opet o mjesecima ili tjednima. Tomu treba pridodati da je u prvom Zaljevskom ratu, protusaddamovski savez mogao računati na punu raspoloživost Saudijske Arabije; raspoloživost koje ovoga puta nema, tako da je SAD svoje operativne baze i vojna zapovjedništva postavio u Kataru. Kako vidite, operacija kreće s mnogo nepoznanica i što će se više ići naprijed to će se nalaziti više komplikacija. - Koji će biti prvi ključni trenutak u ovoj krizi? = 8. prosinca. Tog će dana Bagdad morati objaviti stanje oružja za masovno uništavanje u njegovom posjedu. Amerikanci zadržavaju pravo ocijeniti uvjerljivost tih izjava prije no što će možebitno prijeći u akciju. Naravno, ta će ocjena i sama zahtijevati određeno vremensko razdoblje. - Postoji li drugi vojni scenarij? = Na papiru postoji, no nedvojbeno je manje vjerojatan jer je riskantniji, no kojega se ne može a priori odbaciti. SAD bi mogao pokrenuti operaciju sličnu onoj u Afganistanu: mješavinu zračnih bombardiranja i ograničene uporabe posebnih snaga na terenu. - Radi čega je taj scenarij riskantniji? = Radi toga što Irak nije Afganistan: Irak je mnogo važnija zemlja u svim pogledima od Afganistana; iračke oružana snage su jače od talibanskih, a u Iraku ne postoji neprijateljska unutarnja snaga baathističkom režimu iste djelotvornosti poput sjevernog saveza u Afganistanu. Zajednička uporaba posebnih snaga i zrakoplova, koja je imala razmjeran uspjeh u Afganistanu, bila bi riskantnija na iračkom teritoriju. Osim ako SAD neće biti siguran da će se u trenutku ofenzive razviti pobuna protiv Saddama unutar iračkih oružanih snaga. U tom bi slučaju ratna akcija bila prilog uz pokušaj državnog udara ili građanski rat. - Koje nepoznanice druge prirode se skupljaju u Zaljevu? = Nepoznanice koje se poglavito odnose na poslijeratno razdoblje. Nepoznanice političkog obilježja koje se odnose na samu mogućnost održavanja teritorijalnog i državnog integriteta Iraka poslije Saddama. Postoje rizici razbijanja, i secesionistički poticaji stvorili bi nove probleme i moguće krize, s Turskom na sjeveru, s Kurdima, i s Iranom na jugu, sa Šiitima. A kako bi stabilizirali regiju Amerikanci bi dugo vremena trebali držati u regiji nazočne snage od barem 100.000 ljudi. Uz gospodarske troškove i političke rizike koji su možda nepodnošljivi."