IT - 11. XI. LA STAMPA - NOVI NATO

ITALIJA LA STAMPA 11. XI. 2002. Mission impossible za legiju novoga NATO-a "Povijesno je pridjev koji se zloupotrebljava, no koji može biti uporabljen za skup na vrhu NATO-a koji će početi za deset dana u Pragu. Već činjenica da se čelnici Atlantskog saveza susreću u prijestolnici koja je bila među najmračnijima komunističke Europe (unatoč njene velike ljepote), je događaj koji se ne može zanemariti. Kao ni odluku, koja će se donijeti, da se 'pozove', u praksi primi u članstvo, drugih sedam članica iz bivšeg sovjetskog imperija. No kako je prošlih dana najavljivao Washington Post, prava novost, povijesna novost, je jedna druga. Po prvi puta NATO širi svoje područje interveniranja izvan tradicionalnih granica euroatlantskog prostora, i praktički ga širi na cijeli svijet. . 'Out of area' desetljećima je bio tabu za NATO, nije se moglo intervenirati izvan zemljopisnih granica zemalja članica. Intervencije u Bosni i na Kosovu već su bile iznimke, ali relativne, jer su se ipak odvijale u Europi. Sada se međutim planira jedna 'strike force' saveznika Sjedinjenih Država, ne prevelika (21 000 ljudi), no visoko specijalizirana i opremljena najsofisticiranijim naoružanjem, koja bi trebala djelovati uz bok Amerikanaca gdje se god na svijetu uobliče prijetnje međunarodnog terorizma i oružja za masovno uništavanje. To je jasno prilagođavanje NATO-a stanju stvorenom nakon 11. rujna, kada je veliki savez rođen za obranu od sovjetskog komunizma (koji je propao u međuvremenu), izgledao sasvim nevažan. Sada glede njene strateške 'logike' postoji slaganje: sada su prijetnje zemljama članicama sasvim druge vrste i mogu doći iz bilo kojeg dijela svijeta (u pripremanju, ili kao logističkoj bazi, pa i privremenoj). Mimo možebitnog rata protiv Iraka, za koji 'strike force' ionako neće biti spreman, postoje dva problema. Prvi je odnos između nove strukture za brzu intervenciju i američkih snaga. One, poznato je, ne djeluju, pa i u međunarodnim misijama, osim pod nacionalnim zapovjedništvom. Stoga postoji rizik da 'strike force', europski u temelju, postane 'legija stranaca' na raspolaganju Pentagonu, da uporabimo namjerno paradoksalni, do određene mjere, izraz jednog nepristranog američkog analitičara kakav je William Pfaff. Drugi je problem, za Europljane, hoće li sveukupni napor za tu novu atlantsku strukturu biti spojiv s onim koji se već, s naporom , provodi, na uspostavi Snaga za brzu intervenciju EU-a, povezanih s NATO-om, ali sa svojom samostalnošću. Glavni tajnik NATO-a, Englez Robertson, kaže da su to različite stvari koje se mogu međusobno pomiriti, i optimist je i glede uloge Putinove Rusije (koji se upravo danas susreće s europskim čelnicima u Bruxellesu). Iskazujući dolično poštovanje tim novim atlantskim planovima, više ili manje 'proširenim', ostaje temeljna dvojba, stara i do sada neriješena, nema li prvenstvo potreba za novim europskim strateškim identitetom, sposobnim pomoći ali i uvjetovati Ameriku, u istinski novom NATO-u. 'Mission impossible'?", piše Aldo Rizzo.