WT 3. XII. HVALOSPJEV CHURCHILLU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 3. XII. 2002. Oproštaj od vizionara "Iako se čini da je John Lukacs prisutan oduvijek, mogućnost da bi ovo mogla biti njegova posljednja knjiga ipak je šokantna. Ako knjiga i jest posljednja, onda predstavlja prikladan summa summarum djela čovjeka kojeg se ne može lako klasificirati. On je pristaša individualizma među ideolozima, što se odražava u njegovim djelima o povijesti. Nije ni čudo da je toliko pisao o Winstonu Churchillu. Za one koji su čitali njegove ranije knjige o tom engleskom državniku, u novoj knjizi, u kojoj piše o različitim aspektima Churchillove karijere, nema mnogo novoga, no sve je napisano izvanredno, kao i uvijek. Za one koji Churchilla drže na pijedestalu, posebice Amerikance, ali ne znaju za kontroverze koje ga još uvijek okružuju, gotovo 40 godina nakon što je umro, knjiga je dobar uvod u brojnu literaturu o Churchillu. Lukacs je čitav svoj život čitao i razmišljao o velikanima ovog stoljeća: Churchillu, Franklinu Rooseveltu, Adolfu Hitleru i Jozefu Staljinu, da spomenem samo Veliku četvorku. Churchill je, međutim, u središtu ove knjige kao što je, tvrdi autor knjige, u središtu prošlog stoljeća. Bez Churchilla, tvrdi Lukacs, Hitler bi vjerojatno dobio rat, pa bi tako došao kraj liberalnoj civilizaciji kakva nam je poznata. Knjiga je, u biti, kolekcija eseja o Churchillu. U knjizi se piše o Churchillu vizionaru, Churchillu koji je krojio povijest u kontaktu sa Staljinom, Rooseveltom i Dwightom D. Eisenhoverom. Tu je i Churchill povjesničar, a i poglavlje o njegovim pogreškama i o njegovim kritičarima. Autor nije naklonjen njegovim kritičarima, posebice Johnu Charmleyu, koji je Churchilla dugo smatrao najodgovornijim za slabljenje sile Velike Britanije, koja je od svjetske sile spala na status američkoga namjesnika. Bolje bi bilo da se 1940-te ili 1941. sporazumio s Hitlerom nego da je prihvatio Jenkije - tvrdi Charmley, a Lukacs se energično odriče njegove teorije. Lukacs jednako sažalijeva i stajalište prema kojem povijest predstavljaju mase a ne pojedinci, kao da je ispitivanje povijesti nalik na ucrtavanje morskih struja na kartu - praćenje slijepih sila prirode. Autor se odriče takve vrste historiografije. U knjizi tako iznosi prezirni komentar jednog kritičara o Churchillu kao povjesničaru. Kritičar odbacuje Churchilla jer nije bio u koraku sa Sigmundom Freudom i Karlom Marxom. I njegove druge predrasude mogu biti veoma zabavne - u pogledu poluzaboravljenih mislioca iz ropotarnice, kao što su Lord Snow i Harold Laski, koji su sasvim zaslužili svoje mjesto u ropotarnici intelektualne povijesti. Autor podsjeća Amerikance da, kada je sudbina planeta bila u neizvjesnosti, jedino se Churchill ispriječio katastrofi koja je prijetila. Bez Churchilla, Engleska ne bi ostala u ratu. Bez protivnika 1940., Hitler je mogao učiniti što je htio. Lukacsovo djelo potiče i na razmišljanje i na raspravu. Ja se osobno ne slažem s jednim, a to je Lukacsovo stajalište u pogledu Eisenhowera. Lukacs kritizira Ikea zbog toga što je, kako smatra, bio naivan i jer je olakšavao realizaciju Staljinovih ambicija u Miteleuropi 1945., a zatim deset godina kasnije jer je bio jednako naivan protivnik 'komunizma'. Predsjednika protestanta i kao pijuna omraženog Johna Fostera Dullesa. U Ikeovu obranu iznosim nekoliko činjenica. Eisenhowerova sposobnost u ulozi državnika i političara bila je potpuno drugačija na početku njegova dva mandata nego na kraju. Vremenom su rasli njegovo samopouzdanje i vjerodostojnost, kao što su to potvrdili i drugi prije i nakon njega. Što se tiče njegove retorike u pogledu sovjetskog imperija, treba uzeti u obzir ovo: Eisenhower je smatrao kako treba govoriti jezikom koji Amerikanci razumiju. To je vrsta wilsonijanske teorije o dobru i zlu prije nego jezik realpolitik-a koji autor knjige (i ja) preferiramo, ali ga ne koristi niti jedan američki predsjednik, uključujući i sadašnjeg stanara Avenije Pennsylvania 1600", piše Roger Fontaine, član Vijeća za nacionalnu sigurnost za vrijeme prve Reaganove vlade.