US-diplomacija-Glasila/mediji-Politika-Diplomacija us-nyt-2.XII. kissinger SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES2.XII. 2002.ON se vratio! Tko će bolje istraživati neopravdani napadaj na Ameriku od čovjeka koji je poticao američke
neopravdane napadaje? Tko će bolje iščeprkati vladinu dvoličnost i manipulaciju od čovjeka koji je zamislio tajne ratove, tajna bombardiranja, tajna prisluškivanja i tajne državne udare, a na kraju završio kao potporanj društva i dobitnik Nobelove nagrade za mir? Radilo se, dakako, o ideji Dicka Cheneya. Samo netko tko je patološki "neproziran" poput potpredsjednika, može cijeniti uzvišenu "poluprozirnost" Henry Kissingera. A samo netko tko ima namjeru rekonstruirati dane slave iz Fordove i Nixonove ere može težiti postavljanju 79-godišnjeg Dr. Strangea,... hoću reći Dr. Kissingera u Bushovu ekipu. Biti će onih negativaca koji će odmah dvolično reći kako predsjednikov izbor za vođu povjerenstva koje će ispitivati događaje od 11.9 nije toliko realistički koliko oportunistički, kako nije toliko metternichovski koliko makijavelijanski izbor. Promotrit će sumnjičavo Kissingerov životopis: održavao je
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
2.XII. 2002.
ON se vratio!
Tko će bolje istraživati neopravdani napadaj na Ameriku od čovjeka
koji je poticao američke neopravdane napadaje?
Tko će bolje iščeprkati vladinu dvoličnost i manipulaciju od
čovjeka koji je zamislio tajne ratove, tajna bombardiranja, tajna
prisluškivanja i tajne državne udare, a na kraju završio kao
potporanj društva i dobitnik Nobelove nagrade za mir?
Radilo se, dakako, o ideji Dicka Cheneya. Samo netko tko je
patološki "neproziran" poput potpredsjednika, može cijeniti
uzvišenu "poluprozirnost" Henry Kissingera. A samo netko tko ima
namjeru rekonstruirati dane slave iz Fordove i Nixonove ere može
težiti postavljanju 79-godišnjeg Dr. Strangea,... hoću reći Dr.
Kissingera u Bushovu ekipu.
Biti će onih negativaca koji će odmah dvolično reći kako
predsjednikov izbor za vođu povjerenstva koje će ispitivati
događaje od 11.9 nije toliko realistički koliko oportunistički,
kako nije toliko metternichovski koliko makijavelijanski izbor.
Promotrit će sumnjičavo Kissingerov životopis: održavao je
Vijetnamski rat godinama nakon što je i sam shvatio da ga se ne može
dobiti; podupirao ilegalna bombardiranja u Kambodži; podržavao
čileanskog ubojicu Pinocheta; izigravao Jaga predsjedniku
Richardu Nixonu, govoreći mu kako će "oslabiti" ako ne tuži novine
koje su objavljivale dokumente Pentagona; prisluškivao novinare i
vlastite kolege kako bi uslijedio tko odaje tajne o bombardiranjima
Kambodže.
(...) Naposljetku, Bush se jako trudio kako bi potisnuo bilo kakvu
istragu o događajima od 11.9. Morao se čuvati obitelji žrtava koje
su si utuvile u glavu saznati što je to predsjednik saznao u
kolovoškim izvješćima 2001. o planovima Al-Kaide, kao i koje su se
to žice ispreplele između CIA-e, FBI-a i INS-a.
Sada Bush može pustiti povjerenstvo da radi, siguran da Kissinger
nikad, u cijeloj svojoj karijeri, nije osvijetlio niti jedan tamni
kutak, niti je ikad propustio polaskati svom šefu. (On je bio jedan
od Bushovih strpljivih tutora na području vanjske politike tijekom
predizborne kampanje.)
Ako želite doći do uzroka stvari, tada nećete imenovati Henrya
Kissingera. Ako ne želite da drugi dođu do uzroka stvari, tada ćete
imenovati Henrya Kissingera.
Bush je naučio nešto o diplomatskom "crnom pojasu" u "crnim"
vještinama još davno, kada je učinio budalu od Busha starijeg. Kao
veleposlanik pri UN-u, 1971., Bush st. je optužen da agresivno
zastupa Tajvan protiv Pekinga, dok je Kissinger, tada savjetnik za
nacionalnu sigurnost, tajno putovao u Peking, zanemarujući
Tajvan.
Kasnije je Kissinger rekao Bushu st. kako je "razočaran" činjenicom
da je Peking dobio mjesto Tajvana pri UN-u. "S obzirom da smo
govorili jedno u New Yorku, a činili drugo u Washingtonu,"
primijetio je suho Bush st., "taj je ishod bio neizbježan."
Na sreću, Bush ml., ne osjeća odbojnost koju mnogi iz njegove
generacije imaju prema Kissingerovoj vlašću-opijenoj promociji
krvavih američki inozemnih avantura. (...)
I Bush i Cheney u skladu su s Kissingerovim principima: da su
najveći neprijatelj američke politike američki mediji, da američka
diplomacija može biti sretno neosjetljiva na američko javno
mnijenje, da su mase u našoj demokraciji samo prikrpa elitama koje
znaju što je najbolje te da su poslovni partneri pomoć, a ne zapreka
radu u vladi.
Za ovu administraciju, ono što je javno je tajno, piše Maureen
Dowd.