ZAGREB, 29. studenoga (Hina) - Prvi hrvatski prijevod gramatike Bartola Kašića, "Osnove ilirskoga jezika", nakon što je 1604. tiskana na latinskome u Rimu, veliki je nadnevak u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja i kulture, ocijenila
je na današnjem predstavljanju u Zagrebu tog izdanja Instituta za hrvatski jezik i jezikolslovlje Darija Gabrić-Bagarić.
ZAGREB, 29. studenoga (Hina) - Prvi hrvatski prijevod gramatike
Bartola Kašića, "Osnove ilirskoga jezika", nakon što je 1604.
tiskana na latinskome u Rimu, veliki je nadnevak u povijesti
hrvatskoga jezikoslovlja i kulture, ocijenila je na današnjem
predstavljanju u Zagrebu tog izdanja Instituta za hrvatski jezik i
jezikolslovlje Darija Gabrić-Bagarić.#L#
Po njezinim riječima Kašićeva se gramatika, koju je izgradio na
jeziku čakavsko-štokavske književnosti, u europskim okvirima
nalazi na kraju razdoblja u kojem su drugi slavenski narodi - Česi,
Poljaci, Slovenci, Rusi - dobili svoje gramatike.
Osnovna vrijedenost Kašićeva gramatičarskog djelovanja - oca
hrvatske gramatike, kako napominje Gabrić-Bagarić, jest u tome što
je nastojao "oko jezičnog ujednačivanja" te usmjerio "jezična
rješenja prema štokavskom".
U sklopu proslave 55. obljetnice Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje danas je predstavljen i najnoviji broj časopisa
Instituta - "Rasprave" (27), tri jezikoslovne knjige -
"Kvantifikacija u hrvatskome jeziku" Liljane Šarić, "Međimurska
prezimena" Anđele Frančić i "Kategorija brojivosti u hrvatskom
jeziku" Marije Znike, pretisak i prve gramatike na hrvatskom jeziku
- "Nova ricsoslovnica iliricska" Šime Starčevića te pretisak
"Pravopisa jezika ilirskoga" Josipa Partaša.
Marija Znika smatra objavljivanje pretisaka prvih hrvatskih
gramatika pokazateljem odnosa spram hrvatske jezične baštine i
nastojanjem da se prepoznaju prave vrijednosti.
Iako je hrvatskih gramatika bilo i prije Starčevićeve
"Ricsoslovnice" (1812.), Znika tu gramatiku književnoga, a ne
narodnoga jezika, smatra važnom po tome što je to prva cjelovito
pisana gramatika hrvatskim jezikom na štokavsko-ikavskom
izričaju, koji je mogao postati osnovicom hrvatskoga jezika.
Po Znikinim riječima "Ricsoslovnica" nije važna samo po tome što je
pisana hrvatskim jezikom nego i zato što je sveukupno njezino
nazivlje hrvatsko.
"Pravopis jezika ilirskoga" (1850.) Josipa Partaša, Lada Badurina
je ocijenila filološkom i bibliološkom poslasticom.
Iako Partaš nije bio filolog po struci, u pravopisu, koji je izrađen
na osnovi morfonoloških pravopisnih načela, izradio je jasne
obrise ilirskoga pravopisanja, istaknula je Badurina, dometnuvši
kako naša današnja pravopisna praksa ne umanjuje značaj toga
pravopisa.
Na predstavljanju ravnatelj Instituta Marko Samardžija upozorio je
na problem prostora te ustanove, koja je podstanar i nakon 55
godina.
Podsjetivši kako je nedavno hrvatski premijer otvorio nove
prostore jedne ustanove, Samardžija je ustvrdio kako bi djelatnici
Instituta bili zadovoljni i sretni kad bi njihov novi prostor bio
otvoren i po "golubu listonoši".
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Institut za jezik i
književnost) osnovao je HAZU u jesen 1947., a Institut je počeo
djelovati 1. veljače 1948.
(Hina) mc