ZAGREB, 28. studenoga (Hina) - Ukupna industrijska proizvodnja Hrvatske dosegla je 2001. godine tek 60 posto one iz 1989., pri čemu prerađivačka industrija tek 54 posto. Relativno slaba uspješnost hrvatske prerađivačke industrije i
pad njezine međunarodne konkurentnosti nameću se kao glavni zaključak analize Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW) o "Novijim gospodarskim kretanjima i konkurentnosti hrvatske prerađivačke industrije".
ZAGREB, 28. studenoga (Hina) - Ukupna industrijska proizvodnja
Hrvatske dosegla je 2001. godine tek 60 posto one iz 1989., pri čemu
prerađivačka industrija tek 54 posto. Relativno slaba uspješnost
hrvatske prerađivačke industrije i pad njezine međunarodne
konkurentnosti nameću se kao glavni zaključak analize Bečkog
instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW) o "Novijim
gospodarskim kretanjima i konkurentnosti hrvatske prerađivačke
industrije".#L#
Analitičari Bečkog instituta upozoravaju i da vanjsku trgovinu
Hrvatske obilježava golemi i rastući deficit, te da noviji razvoj
vanjske trgovine postaje sve više zabrinjavajući s obzirom na mnogo
viši rast uvoza nego izvoza.
Izaslanstvo Bečkog instituta predstavilo je danas predsjedniku
Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću, njegovim suradnicima i skupini
hrvatskih ekonomskih stručnjaka rezultate te nove studije o
ekonomskoj tranziciji u Hrvatskoj, izrađene za potrebe Ureda
predsjednika Republike Hrvatske.
U sklopu dogovorene suradnje s Bečkim institutom do sada su bile
izrađene dvije analize ekonomskih kretanja u Hrvatskoj. Suradnja
Bečkog instituta s Uredom predsjednika Republike ima za cilj dati
neutralan i stručni pogled na hrvatsku ekonomsku politiku na
komparativnoj osnovi, izvješeno je iz Ureda Predsjednika.
Temeljni nalazi ove analize upozoravaju kako se u posljednjem
desetljeću odvijao proces deindustrijalizacije u hrvatskom
gospodarstvu, kao posljedica poremećaja izazvanih ratom i gubitkom
bivših značajnih jugoslavenskih i sovjetskih tržišta. Udio
industrije u bruto domaćem proizvodu (BDP) se smanjio, udio
prerađivačke industrije u BDP pao je s oko 26 posto u 1990. na 19
posto u 2001., njezin udio u zaposlenosti pao je s 37 posto na 24
posto. Nakon godina negativnog rasta u prvoj polovici 1990-ih
godina, stope rasta industrije i prerađivačke industrije postale
su pozitivne od 1995., odnosno 1996. Stope rasta u industriji bile
su više u usporedbi s manje razvijenim jugoistočnim europskim
zemljama, ali znatno niže nego u zemljama središnje i istočne
Europe u posljednjim godinama.
Ukupna industrijska proizvodnja Hrvatske dosegla je lani tek 60
posto razine iz 1989., dok je industrijska proizvodnja pet zemalja
središnje i istočne Europe (CEEC-5) dosegla 115 posto. Proizvodnja
prerađivačke industrije Hrvatske ostala je u 2001. godini na 54
posto razine iz 1989. godine.
Proizvodnja prerađivačke industrije padala je u svim granama do
1995. godine. U 2001. godini, prvi put, kako ukupna industrijska
proizvodnja tako i proizvodnja prerađivačke industrije porasla je
po višoj stopi (6,4 posto) nego BDP (4,1 posto). Također, to je prva
godina u kojoj je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj (6 posto),
rasla brže nego u zemljama središnje i istočne Europe (3 posto).
U usporedbi s zemljama Europske unije i zemljama središnje i
istočne Europe, struktura proizvodnje hrvatske prerađivačke
industrije sličnija je onoj manje razvijenih zemalja juga Europske
unije, kao i Bugarske i Rumunjske nego onoj razvijenijih zemalja u
tranziciji. Također gledano kroz izvoz u EU Hrvatska pokazuje
veliku sličnost s Bugarskom i Rumunjskom, koje sve tri iskazuju
visoki udio radno intenzivnih i markentinški ovisnih industrija s
gotovo potpunom odsutnošću tehnološki propulzivnih industrija u
njihovoj strukturi izvoza u zemlje EU. Faktori konkurentnosti,
uključujući i plaće, proizvodnost i troškove rada znatno su
nepovoljniji nego u drugim zemljama centralne i istočne Europe.
Hrvatska je po uslugama jedna od najrazvijenijih među zemljama u
tranziciji, s gotovo 60 posto doprinosa usluga ukupnoj dodanoj
vrijednosti, zapošljavajući 58 posto ukupne radne snage.
Glavni nedostaci sastoje se u nižoj efikasnosti i kvaliteti usluga
(npr. turizma) u Hrvatskoj i dominaciji sektora tradicionalnih
usluga nad sektorima usluga s višom dodanom vrijednošću. Važnost
tercijarnog sektora postaje očitija u vanjskoj trgovini, gdje oko
polovice ukupnog izvoza čine usluge, prije svega turizam. Nasuprot
stalno visokim deficitima u robnoj trgovini, kod usluga se pokazuje
najveći višak u usporedbi s drugim zemljama u tranziciji, s 14,5
posto BDP u 2001. godini (u Mađarskoj, koja je odmah iz Hrvatske,
odgovarajući udio je bio 4,2 posto).
Vanjsku trgovinu Hrvatske obilježava golemi i rastući deficit:
neznatno pozitivna trgovinska bilanca u 1992. godini, pomakla se u
krajnje negativan položaj (deficit) od oko 4,4 milijarde američkih
dolara u 2001. godini. Dok se izvoz koleba oko prosjeka od 4,4
milijarde američkih dolara od 1992. godine, uvoz se je udvostručio
na devet milijardi američkih dolara u 2001. godini. Hrvatska je
bila u stanju da svojim izvozom pokrije približno polovicu svog
uvoza. U usporedbi s pet zemalja središnje i istočne Europe (CEEC-
5) hrvatski izvoz je bio najniži (u apsolutnom iznosu i kao udio u
BDP), a trgovinski deficit je najveći u regiji. Ako se trgovinski
deficit stavi u odnos prema BDP, Hrvatska je prva po tom pokazatelju
od 1995. godine, s dvoznamenkastim udjelima. U 2001. godini on je
iznosio gotovo 22 posto BDP.
Noviji razvoj vanjske trgovine postaje sve više zabrinjavajući,
budući da Hrvatska bilježi u prošloj godini i u početku 2002. godine
mnogo viši rast uvoza nego izvoza. Realna aprecijacija deviznog
tečaja u posljednje tri godine među najvažnijim je faktorima koji
objašnjavaju pogoršanje trgovinskih rezultata, ocjena je Bečkog
instituta.
Više od polovice hrvatskog izvoza ide u Europsku uniju, s Italijom
kao najvažnijim trgovinskim partnerom Hrvatske u 2001. godini.
Od sredine 1990-ih godina bivše jugoslavenske republike ponovno
dobivaju važnost za hrvatski izvoz. To ne vrijedi za uvoz, u kojem
se je udio uvoza iz Rusije jako povećao (u velikoj mjeri ovisno od
cijena nafte). Udio EU, iako još iznosi više od polovice ukupnog
uvoza, donekle se smanjio. Najvažnija grupa roba u hrvatskom izvozu
su strojevi i transportni uređaji (29 posto) koja je zadnjih godina
zabilježila snažan porast kao posljedica veće, ali kolebljive,
proizvodnje u brodogradnji. Međutim, to je također glavna grupa u
uvozu s čak višim udjelom od jedne trećine u 2001. godini,
djelomično zbog visokog uvoza automobila. Stoga su strojevi i
transportna sredstva zabilježili najveći trgovinski deficit od
više od 1,8 milijardi američkih dolara u 2001. godini. Od deset
robnih grupa u Hrvatskoj, samo dvije grupe, i to pića i duhan, i
sirovi materijali (nejestivi) osim goriva, imala su nešto
pozitivniju trgovinsku bilancu u 2001. godini.
Na tržištu EU hrvatski izvoz prerađivačke industrije smanjio je
svoje značenje između 1995. i 2000. godine - njegov je tržišni udio
(u uvozu Europske unije iz zemalj izvan EU) značajno pao sa 0,42
posto na 0,26 posto. Hrvatska je zabilježila sve veći trgovinski
deficit s EU u tom razdoblju, s time da je pogoršanje bilo vidljivo u
većini grana prerađivačke industrije, što ukazuje na sveprisutno
slabljenje hrvatske međunarodne konkurentnosti, zaključuje se u
analizi Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.
(Hina) pp/ds ds