WT 26. XI. SMRT LIBERALNE DEMOKRACIJE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 26. XI. 2002. Smrt liberalne demokracije? "Kada se Sovjetski Savez raspao prije deset godina, neokonzervativci su objavili kako je došao 'kraj povijesti', čime su htjeli kazati kako se pojavio ekumenski svijet kojeg organizira liberalna demokracija. Zapažajući ambicije Kine i ponovni uspon Islama, skeptici smatraju kako teorija neokonzervativaca nije utemeljena. Kina i Islam na stranu, najvažniji razvoj stanja na Zapadu upućuju na to kako je liberalna demokracija u zalasku. Razvoj o kojem govorim i intelektualne je i političke prirode. Na primjer, multikulturalizam i pojava prava za manjinske etničke skupine koji se zasnivaju na statusu žrtve štete kvalitetu zakona, sloboda svijesti i sloboda govora. Kako se radi o povijesnim ostvarenjima liberalne demokracije, kako budućnost može pripadati sustavu koji propada u svojoj srži? Amerikance i Europljane danas se može uhititi zbog izjava koje država smatra uvredljvima. Ovaj zastrašujući otklon od zapadne tradicije opravdava borbom protiv mržnje i unaprjeđivanjem ljudskih prava. Dok identitet Zapada propada intelektualno, politički je već uništen politički. Povijesne identitete europskih nacija zamjenjuje apstrakcija. Britanac, Francuz, Nijemac, Talijan, Šveđanin, Čeh, Grk, Austrijanac, Danac, Španjolac i Nizozemac postat će 'europski' građani nove birokratske države bez povijesti, koja je stvorena ediktima. Ovo ne predstavlja obećavajući razvoj stanja za liberalne demokracije. Razlike u stajalištima unutar homogenih nacionalnih država često su predstavljale izazov za konsenzusne vlade. Podjele su eruptirale u nacionalnim štrajkovima i političkim nasiljem. Zamislite koliko bi se te razlike uvećale da se čitav niz nacija ugura u jednu državu. Politika Europske Unije morat će se suočiti ne samo s različitim stajalištima unutar različitih nacija nego i s razlikama između različitih nacija koje će činiti novu superdržavu. Neće li biti teže ostvariti konsenzus, tako jačajući prisilu? Hoće li model biti liberalna demokracija, ili će model biti birokratska prisila kojom će se vladati kroz iste one edikte koji se koriste za stvaranje Europske Unije? Imigracija ljudi različitih kultura, velikih razmjera, Sjedinjene Države pretvara u multinacionalnu državu. Politička pojava različitih i dvostrukih identiteta smanjuje opseg problema koji se mogu riješiti uvjeravanjem i pristankom. Regulacije s ciljem prisile već postoje, a oblikovane su kako bi jačale prava manjinskih skupina i regulirale slobodu govora. I drugi razvoji stanja uništavaju temelje liberalne demokracije. Kako je izgubio svoj nacionalni identitet zbog dvostrukih identiteta, SAD na terorizam može reagirati samo zakonima, koji dužnosnicima omogućuju da odbace građanske slobode, i ovlašćujući Ministarstvo domovinske sigurnosti da ima dosje o svakom građaninu. Samo ilegalni imigranti će imati privatnost. Među multikulturalnim stanovništvom ne postoje sporazumni prijateljski odnosi koji inače svoje temelje imaju u nacionalnom identitetu. Odbacivši nacionalne identitete, SAD i Europska Unija su multikulturalni imperiji, a poznato je da se imperiji obično oslanjaju na prisilu. Liberalna demokracija kreacija je nacionalne države i nije vjerojatno da će opstati u multikulturalnim imperijima koji nastaju. Amerika je ostvarila jedinstveni pothvat kada je stvorila nacionalni identitet iz europskih etničkih skupina. Kako je imigracija u američkom slučaju funkcionirala, svi imigranti su poticani da postanu Amerikanci. Danas se imigrante potiče da zadrže povlastice koje uživaju kao pripadnici manjinskih skupina. Malo država jamči posebne prednosti ilegalnim imigrantima. Ovo nije politika koja promiče prijateljske odnose. Koje je značenje državljanstva kada su nagrade ilegalnim imigrantima veće od kazni zbog ilegalne nazočnosti u zemlji? Zapadne vlade same kopaju jamu pod sobom stvarajući populacije različitih naroda s različitim pravima. Rezultat je neprijateljstvo koje nije u skladu s liberalnom demokracijom. Sukob civilizacija prijeti nam unutar naših vlastitih granica. Ako Kina i Islam samo čekaju povoljniji trenutak, svijet je njihov. Nije došao kraj povijesti, nego kraj Zapada", piše Paul Craig Roberts.