THE TIMES 21. XI. NAKON ZIDA

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 21. XI. 2002. Nakon zida "Summit NATO-a u Pragu s pravom se smatra prekretnicom za organizaciju koja je stvorena kako bi branila zapadne demokracije od Staljinovog razbojničkog komunizma. Kolektivna obrana koja je nekoć sovjetsku vojsku držala na udaljenosti više nije potrebna. Kao što je to Igor Ivanov, ruski ministar vanjskih poslova, kazao za The Times, NATO je sa hladnoratovskih prešao na zajedničku zadaću - borbu protiv globalnog terorizma, a usredotočen je i na probleme današnjice kao što je definiranje mirotvorstva. Usredotočenost na ovakvu preobrazbu, međutim, odvratila je pažnju od važnijeg dostignuća proteklog desetljeća: reintegracije dviju polovica Europe koje je su razdvojene nakon Drugog svjetskog rata. Zapadna Europa ostvarila je jedinstvo i dinamiku za razliku od Istočne Europe, sivih zemalja koje su vegetirale pod sovjetskim stiskom. Stari koncept Srednje Europe, u kojoj su se kulture, rase i vjere miješale u šarenom kaleidoskopu, nestao je. Umjesto njega, uslijedila je stroga podjela na Istok i Zapad. Što je podjela dulje trajala, to se činila prirodnijom. Zapadni Nijemci rijetko su mislili na svoje bivše zemljake; većina je bila zainteresirana za posjet Karibima nego Istočnoj Njemačkoj. Kada je Berlinski zid pao, počela je mukotrpna rasprava: žele li Istočni Europljani zaista postati dio Zapada? Jesu li spremni za to? Što sa gospodarskim poremećajima i društvenim nemirima koji su uslijedili nakon kolapsa komunizma? Sada je jasno da, kada je predsjednik Reagan pozvao predsjednika Gorbačova da 'sruši ovaj zid', zaista je govorio i u ime milijuna s druge strane. No očito je i to da je Gorbačovljevo ustrajanje da kontinent mora težiti 'zajedničkom europskom domu' također bilo proročanstvo. Bez pomoći Zapada Istoku, ove podjele nikada ne bi bile prevladane. A bez odlučnosti onih koji su uživali u svojim novostečenim slobodama da prihvate odgovornosti i discipline tržišta i demokratske politike, Istočna Europa još bi uvijek bila povezivana s pogrdnim pridjevom 'istočno'. Problemi su se činili nesavladivima. Neke zemlje, kao Albanija i Rumunjska, bile su presiromašne da bi usvojile bilo što osim sirovog gangsterskog oblika kapitalizma. Druge zemlje, kao Jugoslavija i Čehoslovačka, raspale su se kada je nestala represija a razbuktao se latentni nacionalizam. Oduševljenje Zapada Baršunastom revolucijom ili ujedinjenjem Njemačke brzo su ustupili mjesto cinizmu i razočaranosti. Rat i siromaštvo još jednom su Balkan učinili sinonimom za kaos. To je razlog zbog kojeg se Istočna Europa tako oduševljeno okrenula NATO-u. Savez nudi ne samo sigurnost i zaštitu od Rusije (za čim potrebu osjećaju starije generacije) nego i demokratsku vjerodostojnost, snažniji pravni okvir i, što je najvažnije, simbolično ponovno priključenje Zapadu. Članstvo u Europskoj Uniji nudi opsežnije partnerstvo, no ostvarenje članstva u EU-u dugotrajan je proces. NATO se smatra popularnim i realnim kraćim putem. Zapad je isprva bio sumnjičav. Članstvo je moralo biti zasluženo- reformama i predanosti demokratskim normama. Uz malobrojne izuzetke, Istočni Europljani ostvarili su zadane ciljeve. Prikladno je, stoga, da će većina sada biti ujedinjena u Pragu, gradu u kojem je proveden štovanja vrijedan pokušaj reforme diskreditiranog komunističkog sistema. Drugo Praško proljeće daleko je od svog kraja", stoji u uvodniku lista.