FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANC-LE MONDE OD 22.11.02.RUMUNJSKI SECURITATE

FR-RO-obavještajci-Policija-Kriminal-Diplomacija-Vlada franc-le monde od 22.11.02.rumunjski securitate FRANCUSKALE MONDE22.XI.2002.Rumunjska i utvara Securitatea"Nije lako pronaći grobove Nicolaea i Elene Ceausescu, diktatorskog para koji je dvadeset pet godina vladao Rumunjskom. Treba imati pratnju na bukureštanskom vojnom groblju Ghencea, budući da je ta dva groba gotovo nemoguće pronaći: to su dva četvorna metra zemlje s dvama improviziranim križevima. Ime 'genija s Karpata' jedva se dade pročitati.Pošto su u prosincu 1989. po kratkom postupku pogubili Conducatora i njegovu suprugu, čini se da su se Rumunji što prije htjeli otarasiti ne samo izrešetanih trupala, već i kolektivnog pamćenja koje još uvijek salijeće njihovu maštu.Utvara Securitatea, političke policije komunističkog režima još je prisutna u njihovoj svakodnevici. Prema rumunjskim glasilima, dobar broj časnika Securitatea 'reciklirao' je njegov nasljednik, Rumunjska obavještajna služba (SRI). Drugi su postali važni čimbenici političkog i gospodarskog života u postkomunističkoj Rumunjskoj.U međuvremenu, Rumunjska se kandidirala za Europsku uniju i za
FRANCUSKA LE MONDE 22.XI.2002. Rumunjska i utvara Securitatea "Nije lako pronaći grobove Nicolaea i Elene Ceausescu, diktatorskog para koji je dvadeset pet godina vladao Rumunjskom. Treba imati pratnju na bukureštanskom vojnom groblju Ghencea, budući da je ta dva groba gotovo nemoguće pronaći: to su dva četvorna metra zemlje s dvama improviziranim križevima. Ime 'genija s Karpata' jedva se dade pročitati. Pošto su u prosincu 1989. po kratkom postupku pogubili Conducatora i njegovu suprugu, čini se da su se Rumunji što prije htjeli otarasiti ne samo izrešetanih trupala, već i kolektivnog pamćenja koje još uvijek salijeće njihovu maštu. Utvara Securitatea, političke policije komunističkog režima još je prisutna u njihovoj svakodnevici. Prema rumunjskim glasilima, dobar broj časnika Securitatea 'reciklirao' je njegov nasljednik, Rumunjska obavještajna služba (SRI). Drugi su postali važni čimbenici političkog i gospodarskog života u postkomunističkoj Rumunjskoj. U međuvremenu, Rumunjska se kandidirala za Europsku uniju i za NATO. Na susretu na vrhu Sjevernoatlantskog saveza u Pragu 22.XI. treba se donijeti odluka o njezinu prijamu. Američki tisak, napose 'Washington Post' već se pita o pogubnosti takva postupka. Pitanje je vrlo jednostavno: kako u NATO uključiti obavještajne službe glasovite sa svog neprijateljstva prema Zapadu, a koje se uz to nisu dovoljno reformirale? 'Pitanje uloge koju danas imaju bivši agenti Securitatea spoj je stvarnosti i mitologije i ne zabrinjava NATO', rekao je nedavno Mircea Geoana, rumunjski ministar za vanjske poslove. Međutim, to se mišljenje u Rumunjskoj pobija. Novine u Bukureštu često su pozivale vlasti da rasvijetle tu tmurnu stranu nedavne povijesti zemlje. Prema rumunjskim glasilima, bivšim agentima političke policije ne treba samo zabraniti pristup javnoj dužnosti, već Rumunje treba potaknuti da se sučele s vlastitom prošlošću. To je golema zadaća. Naime, već dvije godine omogućen im je pristup građanskim dosjeima Securitatea koji, složeni jedan do drugog, čine niz od dvanaest kilometara. Za pedeset godina komunističkog režima diktatorska je politička policija sačinila 1,8 milijuna dosjea. Kako su se ovi ticali ne samo osobe koja je bila pod nazorom, već i njegove obitelji i prijatelja, Securitate je uspio u podvigu da snimi privatni život više milijuna Rumunja. Trebalo je deset godina da rumunjske vlasti odluče da 2000. osnuju Državno vijeće za proučavanje arhiva Securitatea (CNSAS). Unatoč osnutku tog tijela, Rumunjima je još uvijek otežan pristup arhivima Securitatea i utvrđivanje identiteta časnika koji su radili u političkoj policiji. Naime, arhivi s dosjeima bivše političke policije još su u rukama Rumunjske obavještajne službe. Prije nego dobiju pristup svojim spisima, zainteresirani pojedinci moraju čekati da ih SRI ovjerovi. To može potrajati i nekoliko mjeseci, pa i godinu dana, čime se tumači mali broj uvida: 862 od 7.208 zahtjeva u dvije godine. 'Ti nam spisi daju prigodu da se izliječimo od totalitarnog šoka, kaže Horia-Roman Patapievici, član CNSAS-a. Živimo u nekoj vrsti šizofrenije: mrzimo komunizam, ali se i dalje ponašamo po njegovim pravilima. Nakon totalitarnog iskustva, rumunjsko je društvo u potpunosti uništeno. Najgore je što smo mjerila naših krvnika prihvatili kao svoja. Slični smo prokisnuloj majonezi'. Zastupnica ekstremističke stranke Velika Rumunjska Daniela Buruiana zagovara drukčije stajalište: 'Prošlost nas sprječava da gradimo budućnost, ističe. CNSAS je beskorisna ustanova'. Parlamentarno povjerenstvo, kojega je dopredsjednica, poduzelo je korake kako bi preuzelo nadzor nad njim. Namjera CNSAS-a da utvrdi identitet časnika Securitatea kvari također njegove odnošaje s obavještajnim službama. Trebao bi se objaviti popis s imenima stotinjak bivših agenata, ali se SRI tomu protivi, dok parlamentarno povjerenstvo prijeti članovima CNSAS-a zatvorom. No pravi ulog je drugdje, jer bivši časnici koji su radili u Ceausescuovoj političkoj policiji još su na dužnosti. Zakon daje jasnu definiciju političke policije: 'Svako djelovanje koje ugrožava ljudska prava'. A nadzor nekoliko milijuna Rumunja, neovlašteno prisluškivanje, zabrana slobodnog izražavanja, uhidba, ispitivanje i zlostavljanje doista jesu povrede ljudskih prava. Opširnost dosjea govori da je Securitate htio uvjeriti kako su njegovi postupci bili zakoniti, kaže Germina Nagat, član CNSAS-a. Naime, ako pogledamo zakone iz komunističkog doba i poslovnike Securitatea, možemo primijetiti da rad političke policije nije bio zakonski utemeljen. Časnici su radili potpuno protuzakonito. To je dovoljan razlog da žrtve svoje nekadašnje krvnike sudbeno gone. Nekoliko je suđenja već počelo i bivši se časnici Securitatea osjećaju ugroženi. Dvanaest godina nakon pada komunizma, Rumunjska kuca na vrata NATO- a. Nicolae Ceausescu i njegova žena Elena više nisu među živima. No čini se da parodija suđenja i pogubljenje po kratkom postupku nisu dovoljni da čitavo jedno društvo krene naprijed. Cijena koju Rumunjska mora platiti za ulazak u euro-atlantsku obitelj veća je od cijene žurne gradnje dvaju grobova. Je li spremna za to?", pita se Mirel Bran.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙