BIH-SLOBODNA BOSNA- PADDY I RADOVAN

BiH SLOBODNA BOSNA 14. XI. 2002. PADDY I RADOVAN: Kronika srpsko-britanskog prijateljstva Visoki predstavnik Paddy Ashdowvn je posljednjih dana tvrdnje prema kojim je spriječio uhićenje Radovana Karadžića nazvao "neviđenim glupostima" dodajući da se "cijeli život borio protiv nacionalizma"; naši novinari istražujući povijest odnosa Londona i Pala pokazuju zašto je Ashdownova zaštita Karadžića ne samo moguća nego i krajnje logična; Karadžić u pismu Šaroviću kaže da "odlazi Ferdinand Petritsch a dolazi naš Prijatelj!" Tajno pismo Radovana Karadžića upućeno Mirku Šaroviću nakon postavljanja kamena temeljca za Ferhadiju; Momčilo Krajišnik: "Prve mape podijeljene BiH donijeli su 1992. Englezi"; Srpsko- britanske špijunske igre Miloša Stankovića, Omera Jovana Zametice, Geoffrea Beaumonta... Visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch provodio je posljednje dane na dužnosti u Sarajevu, a novi visoki predstavnik Paddy Ashdown pakirao kofere da krene na Balkan i preuzme ovu dužnost kada je predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović dobio pismo od svog prethodnika i najtraženijeg ratnog zločinca na planetu - Radovana Karadžića. To je bilo samo jedno u nizu pisama koje je Šarović dobio od svog političkog gurua, od kojeg je redovno dobivao naputke i smjernice o svom političkom djelovanju. Tako je bilo i ovaj put, Karadžić je prvo kritizirao Šarovića jer je sudjelovao u polaganju kamena temeljca za Ferhadija džamiju u Banjoj Luci. ?Ne shvaćam zašto ste položili onaj kamen temeljac?, napisao je, a potom mu objasnio kako dolaze bolja vremena za srpsku stvar jer ?odlazi Ferdinand, a dolazi naš prijatelj?. U ovoj konspirativnoj prepisci, Ferdinand je bio Austrijanac Wolfgang Petritsch, a ?naš prijatelj? očito novi visoki predstavnik koji je trebao doći na njegovo mjesto ? Paddy Ashdown. Možemo samo nagađati na temelju čega je Karadžić, čameći u nekoj jazbini u Republici Srpskoj, izvukao ovakav zaključak ali nam nije namjera špekulirati, mada se ne možemo oteti dojmu da su dosadašnji postupci visokog predstavnika Ashdowna u BiH itekako išli na ruku Karadžiću i srpskim nacionalistima. Spomenimo samo ?aferu Orao? zbog koje BiH prijete međunarodne sankcije jer je vojna tvrtka Orao iz Bijeljine, i pored sankcija UN-a, trgovala naoružanjem i vojnom opremom s Irakom. IVANIĆ, BRITANSKI FAVORIT Međutim, iako je riječ o vojnoj tvrtki čije poslovanje spada pod kontrolu Ministarstva obrane i Vrhovnog vojnog vijeća na čijem čelu je posljednje četiri godine bio (potpredsjednik Republike Srpske Mirko Šarović, Visoki predstavnik uporno zaobilazi političku odgovornost vlasti Republike Srpske za ovu aferu. U jeku afere Mirko Šarović polaže svečanu prisegu i preuzima mjesto predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH. Od odgovornosti je isključen i premijer Mladen Ivanić iako je vladino povjerenstvo prvu istragu lažiralo i naivno pokušala zataškati slučaj. Šarović je, naravno, Karadžićev igrač, a Mladen Ivanić je već godinama britanski politički favorit u Republici Srpskoj. Naime, za njegovu promociju, kako smo već pisali, zaslužna je izvjesna Mary Colder, zaposlenica britanske Vlade koja ga je svojedobno preporučila ministru vanjskih poslova Robinu Cooku, a on tadašnjem britanskim veleposlanicima u BiH, najprije Charlesu Crafordu a potom Grahamu Handu koji mu je kasnije osigurao i potporu američkog veleposlanika Thomasa Millera. Mary Colder je Ivanića upoznala prilikom jednog posjeta Banjoj Luci i Sarajevu, uz posredovanje profesora Miodraga Živanovića, predsjednika nekadašnje Liberalne stranke koji će nakon Ivanićevog imenovanja za premijera postati njegov savjetnik za ljudska prava. Posredstvom Colderove više nego skromni gospodarski ekspert Ivanić je dobio aranžmane na najboljim britanskim sveučilištima zahvaljujući čemu su njegovi mjesečni prihodi dostizali 70.000 maraka. Upravo je britanska potpora presudila u favoriziranju Mladena Ivanića, a ne Milorada Dodika, na izborima 2000. i omogućila mu mjesto premijera. Britanski veleposlanik u BiH Charles Craford je u vrijeme kada je Biljana Plavšić bila u dvojbi bi li za premijera Vlade RS predložiti Dodika ili Ivanića, kazao kako još nije "sazrelo vrijeme za Ivanića" i da je "robusni Dodik bolji u ovom trenutku" (početak 1998. godine). Međutim, krugovi bliski premijeru Ivaniću kažu da je na polasku iz BiH Crafordov nasljednik (Craford se u međuvremenu preselio u Beograd gdje je veleposlanik svoje zemlje u SFRJ) veleposlanik Graham Hand priznao da je razočaran Ivanićem. ?Vi dobro znate da bez moje potpore ne biste bili to što jeste ali ste me potpuno razočarali. Pomislio sam da ćete staviti pod kontrolu SDS?, navodno je na rastanku rekao Ivaniću. ?Vjerovao sam da ćete biti vuk među janjcima, a postali ste janje među vukovima?. Ipak, britanski dužnosnici nisu pokazivali prevelike rezerve prema SDS-u, kada su nakon izbora 2000. ponovo došli na vlast. Tako je predsjednik Skupštine Republike Srpske Dragan Kalinić, koji je istodobno predsjednik SDS, više puta predvodio skupštinsko izaslanstvo u posjetu Engleskoj iako je bio član svih ratnih vlada Republike Srpske, a njegovim ratnim angažmanom bavio se i haaški sud. Također, pojedini dužnosnici SDS bili su ?operativno pokriveni? britanskim obavještajcima. Tako je novi predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić još od 1999. održavao kontakte s vodećim britanskim vojnim obavještajcem u BiH Geoffreyjem Beaumontom, bivšim časnikom UN-ove misije na Palama, koji je poslije prihvatio mjesto savjetnika šefa misije UN-a Jacquesa Kleina sa zadaćom da prati rad Državne granične službe. Čavić se u to vrijeme tek uspinjao na stranačkoj ljestvici da bi uskoro uz Kalinića i Šarovića postao dio udarnog tima SDS. Jedan u nizu susreta Beaumonta i Čavića upriličen je u Prnjavoru u piceriji Gaj. Nakon dužeg razgovora, razišli su se, a potom iz automobila razmijenili neke fascikle. BEAUMONT, BRITANSKI ŠPIJUN I KARADŽIĆEV ZAŠTITNIK Slobodna Bosna je već pisala o ovom visokom obavještajcu britanske vojske, i to u vrijeme umorstva načelnika policije Srpsko Sarajevo Srđana Kneževića. Naime, u to vrijeme Beaumont je bio šef misije UN- a na Palama i odigrao je ključnu ulogu u zataškavanju ovog slučaja. Nakon što je istražni tim MUP-a Republike Srpske koji je vodio Ljubiša Savić Mauzer poveo istragu oko ovog umorstva i priveo osumnjičene, Beaumont je slučaj prijavio IPTF-u tvrdeći da su tijekom istrage kršena ljudska prava osumnjičenih ubojica. Pod pritiskom misije UN-a oni su na sudu oslobođeni, a protiv policajaca koji su vodili istragu pokrenut je sudski postupak. Ljubiši Saviću Mauzeru trajno je izrečena zabrana rada u policiji i zabrana nošenja oružja iako je prije toga preživio tri atentata. Nedugo potom umoren je u središtu Bijeljine. Članovi istražnog tima su u sklopu istrage oko umorstva Srđana Kneževića pokrenuli i opsežnu istragu oko kriminala koji se odvijao pod zaštitom SDS-a i Službe državne sigurnosti kroz tvrtke Centrex i Select Impex. Upravo je to, tvrde dobro upućen izvori, bio razlog zbog čega se Beaumont umiješao u istragu želeći zaštititi tadašnjeg srpskog člana Predsjedništva Momčila Krajišnika i njegove suradnike koji su novcem ostvarenim državnim švercom plaćali osiguranje Radovana Karadžića. Beaumont je bio blizak prijatelj s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Kijcem koji je vodio Karadžićevo osiguranje. Ostale su zapamćene njihove pijanke po paljanskim kavanama, te Beaumontova dugogodišnja ljubavna afera s novinarkom SRT-a, a kasnije RTRS-a Gordanom Šarović. Kada smo u to vrijeme pisali o slučaju Knežević i spomenuli ulogu Geoffrey Beaumonta, novinari Slobodne Bosne pozvani su na ?informativni razgovor? u misiju UN-a. Tadašnji glasnogovornik misije UN-a Aleksandar Ivanko u prisutnosti Beaumonta je prijeteći zatražio da prestanemo pisati o njegovom kolegi. Umorstvo Srđana Kneževića dogodilo se u vrijeme ?protukriminalne revolucije? predsjednice RS Biljane Plavšić. Plavšićeva je označila SDS i Momčila Krajišnika polugama državnog kriminala, a načelnik CSB-a Srpsko Sarajevo Srđan Knežević bio je među prvima koji su je poduprli. Kako je bilo očito da njegovi ubojice, ali i nalogodavci ovog zločina, nisu otkriveni zahvaljujući Beaumontu, MUP Republike Srpske o tome je upoznao predstavnike američke obavještajne službe koji su se raspitivali za ovaj slučaj. Američki obavještajci tom prilikom su kolegama iz Službe državne sigurnosti RS priznali da su došli do zaključka kako je upravo Beaumont provalio jednu akciju uhićenja Momčila Krajišnika i zahvaljujući njemu Krajišnik se tada spasio. Oni koji su tada bili uz Biljanu Plavšić kažu da je tadašnja predsjednica uživala službenu potporu Velike Britanije. Naime, upravo u to vrijeme promijenila se britanska politika prema BiH nakon dolaska na vlast laburista na čelu sa Tonyjem Blairom. Tada Britanci počinju zagovarati i čvršći stav u vezi s uhićenjem ratnih zločinaca. BILJANA I KARAĐORĐEVIĆI Biljana Plavšić je održavala veze s kraljevskom obitelji Karađorđević, koja je živjela u Engleskoj i kao jedini srpski predstavnik iz BiH još od 1994. bila je član Krunskog vijeća porodice Karađorđević. Vijeće je činilo desetak srpskih intelektualaca, uglavnom iz Srbije. Spomenimo da je nasljednik srpske krune Aleksandar Karađorđević završio britanske vojne škole i ima čin britanske vojske. Plavšićeva je obračun sa SDS započela smjenom ministra policije Dragana Kijca, nakon čega je otputovala u Englesku ?u privatni posjet na poziv srpske crkvene općine u Birminghamu?. Senator Republike Srpske i glasnogovornik Radovana Karadžića profesor Kosta Čavoški tada je ustvrdio da su je njeni domaćini iz Birminghama, nakon slijetanja zrakoplova, dva sata čekali na londonskom uzletištu. ?Kako je malo vjerojatno da se u međunarodnom dijelu zračne luke toliko zadržala zbog putovničkih i carinskih formalnosti, nije isključeno da je to vrijeme iskoristila za povjerljivi razgovor (bez ikakve mogućnosti prisluškivanja i snimanja koja se inače ne može otkloniti u banjalučkim Banskim dvorima) sa stranim diplomatima i obavještajcima radi dogovaranja novih pojedinosti o onome što će joj se na putu dogoditi i što će kasnije u svojoj zemlji poduzeti?, napisao je Čavoški u knjizi Lutka u tuđim rukama. Posjet Engleskoj Plavšićeva je prekinula nakon što je obaviještena da je Radovan Karadžić bez njenog znanja sazvao Glavni odbor SDS. Po povratku u zemlju, istupila je iz ove stranke i krenula u otvoreni obračun s njima. Predsjednica Republike Srpske te 1997. godine uspjela je preuzeti samo teritorij koji je pokrivao britanski kontingent SFOR-a. Britanci su transporterima opkoljavali policijske stanice u koje bi, potom, ulazili srpski policajci lojalni Plavšićevoj. Takve akcije izostale su na područjima koja su kontrolirali francuski i američki vojnici, u Brčkom, Bijeljini, na Palama... Politika koju je provodila vlada Tonyja Blaira pokazala se drukčijom u odnosu na onu koju je tijekom rata zastupala konzervativna britanska vlada na čelu s Johnom Majorom. O tom tradicionalnom englesko-srpskom prijateljstvu i prosrpskoj politici engleskih diplomata tijekom rata u BiH mnogo se pisalo. Čak je i jedan od biografa Radovana Karadžića, novinar Đuro Zagorac u svojoj knjizi Radovan Karadžić, fanatik srpske ideje zapisao da je Karadžić u uspostavljanju međunarodnih kontakta najviše postigao u Velikoj Britaniji i da je od presudnog značaja u tome bila ?spretna, atraktivna i utjecajna beogradska zubarica Klara Mandić židovskog porijekla?. Upravo je Klara Mandić, koju je Karadžić zadužio za ?public relations?, ?pridobila? britanskog parlamentarca Johna Kenedyja koji je isposlovao da delegacija bosanskih Srba bude primljena u britanskom parlamentu. Lobiranje u korist Karadžića i njegove politike u BiH, Kenedy je naplatio 150.000 dolara. ULOGA OMERA ZAMETICE Neki članovi vodstva bosanskih Srba nisu se ustručavali govoriti o potpori koju su imali s engleske strane. Tako je Momčilo Krajišnik u više navrata rekao kako su prve karte o podijeli Bosne donijeli Englezi. Na sastanku kluba srpskih zastupnika održanom 28. veljače 1992. u sarajevskom hotelu Holiday Inn poslanicima se obratio riječima: ?Moram razočarati vas poslanike iz Skupštine BiH da vam BiH više neće biti onakva kakva je bila. Europa je očigledno shvatila da će BiH morati biti podijeljena?, kazao je i dodao: ?Svi su oni nosili karte i nas uvjeravali. Onda mi gledamo gdje smo i kako, zatim Karadžić i Koljević kažu: ?Bože, ovi bolje znaju gdje treba koji potok ići nego mi?... Onda su oni pričali istu priču koju smo mi njima, da taj referendum (o suverenosti BiH, op.aut.) ne znači ništa, da je samo referendum Muslimana i Hrvata, da shvatimo da bez nas nema ništa?. Krajišnik je rekao i ovo: ?I ja razmišljam, govori li ovo Koljević ili ovi Englezi. Stvarno, oni su nas tako iskreno počeli uvjeravati. Neka oni izađu, pustite, to je demokratski, ali to ne znači ništa ako vi niste za to. Ali, strašno bi nam zamjerili ako bismo donijeli Ustav i zakone da bi se umirio naš narod u vezi s referendumom, jer ga nitko nije povukao...? JOVAN RAŠKOVIĆ U BRITANIJI PROUČAVAO ?RATNO LUDILO? Neki znanstveni izvori čak navode da je 1981. i 1982. godine Jovan Rašković, osnivač SDS u Krajini i promotor Radovana Karadžića, objavio seriju radova iz oblasti psihijatrije u izdanju Udruge za skupnu raščlambu (Group Analitytic Society) sa sjedištem u Londonu, koje je tijesno surađivalo sa londonskom Tavistock klinikom, čuvenim svjetskim središtem za proučavanje psihologije i psihijatrije rata. Ova udruga je u razdoblju od 1988. do 1991. organiziralo veliki broj seminara i predavanja u Engleskoj na kojima su uz Raškovića nazočila još dva psihijatra: Radovan Karadžić i Radovan Maljković, koji će 1991. postati predsjednik ogranka SDS-a u Petrinji. Godine 1992. na pozornicu stupa još jedan psihijatar, britanski lord David Owen, u ulozi mirovnog posrednika Europske zajednice. Owen je bio jedan od najžešćih zastupnika teze o podjeli Bosne i od te ideje neće uzmaknuti ni do današnjeg dana, tako je početkom ove godine u javnosti ponovo istupio s tezom o neminovnosti podjele BiH. Priča o britanskim vezama Radovana Karadžića ne bi bila potpuna ukoliko bismo zaobišli Omera (Jovana) Zameticu, njegovog najutjecajnijeg savjetnika u razdoblju od 1993. do 1996. koji je nakon toga ?savjetovao? Momčila Krajišnika sve do trenutka kada su Krajišnika vojnici SFOR-a u pidžami odveli u pritvor haaškog suda. Zametica je rođen je u mjestu Jeleč kod Foče. Otac mu je Bošnjak, a majka Vojvođanka srpsko-njemačkog porijekla. Nakon rastave roditelja s majkom je otišao u Veliku Britaniju gdje se, završivši studij povijesti, zaposlio na čuvenom britanskom Institutu za geostrateške studije. Radovana Karadžića navodno je upoznao 1993. u Londonu kada je ovaj bio primljen u engleskom parlamentu. Nedugo potom, Zametica dolazi na Pale kao njegov savjetnik. Karadžićevi suradnici gledali su ga s nepovjerenjem ne shvaćajući kako netko tko se zove Omer može savjetovati Karadžića i kako nteko iz Londona može doći u paljansku džunglu. Služba državne sigurnosti Republike Srpske čak je upozorila Karadžića da je Zametica bojnik britanske vojske, ali on nije reagirao na te dojave. Potom je reagirala Služba državne sigurnosti Srbije i uhitila Zameticu 1994. godine u Beogradu. Istog trenutka Karadžić je zatražio od Slobodana Miloševića da njegov savjetnik bude oslobođen. ?Šta će ti ti engleski špijuni, taj MI6?, upitao ga je Milošević ali je ipak udovoljio njegovom zahtjevu i pustio Zameticu. Britanski novinar Martin Bell koji je tijekom rata izvještavao iz BiH tvrdio je da je Zametica zajedno s britanskim časnikom srpskog porijekla Mikeom Stanleyem (Milošom Stankovićem) bio glavni savjetnik britanskog generala Michaela Rosea koji je tijekom rata kao zapovjednik UN-a svesrdno pomagao srpsku stranu u BiH. Omer Zametica se 1994. godine krstio i promijenio ime u Jovan. Oženio je novinarku beogradske televizije i preselio u Beograd. U vrijeme kada je predsjednica Biljana Plavšić pokrenula istragu oko državnog kriminala provjereni su i bankarski računi Radovana Karadžića. Tada je otkriveno da je upravo Jovan Zametica bio osoba kojoj je Karadžić povjerio da goleme količine novca nosi na njegove privatne račune u inozemstvu što nije predstavljalo problem s obzirom da je Zametica koristio diplomatsku putovnicu Velike Britanije. Utvrđeno je da je Zametica najveći dio novca stavio u banke koje su se nalazile na Kajmanskim otocima i na otoku Vanatu (u blizini Fudžija) kao i da postoji tajni Karadžićev račun u talijanskoj banci De Roma, te da je u Lihtenštajnu kupio zemlju. Kada su ove informacije procurile u javnost, Karadžićeva supruga Ljiljana Karadžić, prema tvrdnjama očevidaca, uspaničeno je reagirala: ?Radovane, CIA nam je provalila one pare na Kajmanskim otocima!? Radovan Karadžić već godinama iz svojih šumskih skloništa upozorava da bi njegovo suđenje bilo neviđena predstava od koje bi vodeće svjetske sile zaboljela glava. SFOR ga već šest godina ne uspijeva uhititi, je li to potvrda da pojedine svjetske sile zaista strepe od Karadžićevog pojavljivanja pred sudom? To nas vraća na početak priče i pismo u kojem najtraženiji ratni zločinac na svijetu novog visokog predstavnika naziva ?prijateljem?. Znači li to da će ?prijatelj? učiniti sve da do njegovog uhićenja ne dođe, i to zbog ?viših interesa?? I srpskih i britanskih...