VB-THE GUARDIAN-22.XI. 2002. OPREKE OKO INTEGRACIJA

VELIKA BRITANIJA THE GUARDIAN 22. XI. 2002. Europski svijet bajki i težak pad na zemlju Kad se dugo pripremane promjene napokon provedu u djelo, često se događa da nešto što se smatralo kritičnim postaje tek niz rješenja problema iz prošlosti. Koliko god te promjene bile vrijedne i korisne, one ne rješavaju pitanja iz sadašnjosti. To se svakako može reći za proširenje koje je NATO proslavio jučer, a koje EU još čeka. Dva procesa će Europu i atlantsku zajednicu formalno ujediniti, i to zemljopisno gotovo u cijelosti, što je prije 20 godina bio samo san. Ali to se događa u vrijeme kada je Sjevernoatlantski savez nesiguran u svoju ulogu, ili čak u svoj značaj, i kada se EU suočava s novim podjelama i teškoćama. (...) Diljem istočne Europe rezultati anketa pokazuju da manje od polovice građana smatra da je članstvo u EU dobra stvar (...). Takvi negativni trendovi paralelno se odvijaju u zapadnoj Europi gdje se bilježi opadanje zanimanja za NATO, a razočarenje EU-om je svakodnevna činjenica. (...) Ankete od istoka do zapada, naravno, pokazuju sklonost Europe da se žali i prigovara. One možda ne pokazuju za što će se ljudi odlučiti jer najbolji uvid ipak nude rezultati referenduma o članstvu u državama istočne Europe. Ali ankete same po sebi nisu obećavajuće. D'Estaing želi od Europe stvoriti pravnu jedinstvenu cjelinu, tako da postoje građani Europe i građani svojih država. Ali svi bi se zgrozili kad bi ankete pokazale da 43 posto Francuza, ili Nijemaca, ili Britanaca ne misli da je Francuska, Njemačka ili Britanija dobra stvar. Ali upravo na toj navodno sigurnijoj razini nacionalnog identiteta mogu se vidjeti zabrinjavajući znakovi. Mnoge države pokazuju svojevoljnost u politikama, gospodarstva im slabe, a neki europski vođe također i sami djeluju samovoljno. Ako se primijeti da stare etablirane stranke nestaju preko noći, a nove stranke i politički savezi rastu kao gljive poslije kiše, to više nije uobičajeni politički ciklus. (...) Europske poteškoće, na važnijoj razini, posljedica su nesigurnosti u ulogu koju će Amerika imati u budućnosti. Tijekom povijesti europskog projekta, poimanje Amerike kao nužnog partnera, bilo u sigurnosnim, gospodarskim i trgovinskim organizacijama, ili na području kulture, oduvijek je bilo nazočno, uz potrebu da se potvrde europski interesi i definira Europa "protiv" SAD-a. (...) Europa nikad nije bila nesigurnija nego u trenutku koji je trebao obilježiti njezin najveći trijumf, piše Martin Woollacott.