FRANC-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 24.10.02. FRANC.PROTIMBA AM.NAPADAJU NA IRAK

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 24.X.2002. Francuska u središtu arapskog svijeta "Objava pozitivnog glasovanja Iraca za proširenje Europe zagrijala se srce deset istočnih zemalja koje su se oslobodile prije trinaest godina, nakon pada Berlinskog zida. No vijest od petka da je 'Bush uzmaknuo pred Chiracom' u UN-ovu Vijeću sigurnosti gotovo je isto tako utješna za Francusku i za pedesetak zemalja francuskog govornog područja. Uz to umiruje kada je riječ o budućnosti upravljanja poslovima u svijetu koji je podložan pax americani. No trebamo znati u čemu su zapravo ustupci na koje su pristale Sjedinjene Države. Spočetka je George W. Bush tražio da američki predsjednik, ne uspije li misija koja je povjerena UN-ovim inspektorima na temelju prve rezolucije Vijeća sigurnosti, ima pravo da djeluje po svome nahođenju. Dok su Francuska, Rusija, Kina i članovi Vijeća sigurnosti koji nisu stalni, mislili da je za bilo kakvo vojno upletanje potrebna druga odluka UN-a. Svađali su se oko postupka, kada je francuski veleposlanik u UN-u predložio da se 'pojača' (na američki način) prva rezolucija koja nalaže inspekcije, zadržavajući obvezu da se za primjenu sile zatraži druga odluka Vijeća sigurnosti. Tada su Amerikanci, koji nisu imali previše povjerenja u odlučnost Hansa Blixa, švedskog šefa izaslanstva inspektora, smislili drugu doskočicu. Zatražili su da se u prvu rezoluciju uvrsti napomena da će neuspjeh misije inspektora povući za sobom odgovor 'svim sredstvima, pa i primjenom sile'. Tako je Bush odustao od svađe oko druge rezolucije. To je zacijelo dobra nagodba. No ona ipak znači isto što i osigurati neizravni oblik zakonitosti američkom predsjedniku ako se ovaj odluči za rat bez nove rezolucije UN-a: tada bi se mogao pozvati na točno određenu mogućnost o kojoj govori Vijeće sigurnosti. Prema mišljenju Jima Hoaglanda ('Washington Post'), nagodbu su ipak omogućile neke francuske službene izjave. Francuzi, koji se nisu zavaravali kada je riječ o mogućnostima inspekcije koje će Sadam Husein pružiti Hansu Blixu, pitanje je kako i kada - a ne hoće li se - izvesti vojna operacija za uklanjanje Sadama Huseina. Prošlog smo se tjedna na ovim stranicama pitali neće li, nakon atentata na Baliju, svijetli trenutci potaknuti Georgea Busha da smanji svoju opsjednutost Irakom kako bi bolje mobilizirao svijet protiv terorizma. Naime, osim možda Colina Powella i velikog prijatelja Tonyja Blaira, okružje američkog predsjednika misli da ne treba praviti razliku između rata protiv Bagdada i rata protiv terorizma. U takvim okolnostima, razloge pažnje kojom George Bush obasipa Francusku i, svakako, članove Vijeća sigurnosti, treba tražiti drugdje. Naime, čini se da je u novom pristupu Georgea Busha iračkom problemu presudila obveza da mora povesti računa o sjevernokorejskom nepoštovanju ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Za sanitarni kordon oko Sjeverne Koreje, Georgeu Bushu treba Vijeće sigurnosti, napose njegovi stalni članovi, Rusi i Kinezi. Zato je George Bush odlučio da će biti obziran prema Vijeću. Zato bismo mogli doći u napast da umanjimo francuski uspjeh, misleći da je američko stajalište u potpunosti uvjetovano golemim problemom Sjeverne Koreje. To bi bilo neopravdano, koliko i pobjednička pjesma francuske diplomacije. Jer, Francuska je znala točno utvrditi teškoće, komplekse i blokade kako bi ih pretvorila u oporbeni pokret naspram iračke politike George W. Busha. A arapski saveznici SAD-a nisu mogli propustiti priliku da se oslobode svoje ovisnosti o Washingtonu i pristali su uz francusko stajalište. To više što je Quai d'Orsay primijenio postupke koje je rabio Hubert Vedrine, postupak 'kritičkog bratimljenja', tijesnih veza jučer s Madeleine Albright, a danas s Colinom Powellom: nikada ne izazivati otvorenu krizu s SAD-om. (...)"