US-NYT 4. XI. RAT PROTIV TERORIZMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 4. XI. 2002. Rat protiv terorizma treba voditi zajednički "Od Drugog svjetskog rata, između Amerike i Njemačke postojale su mnoge razmirice, ali one nikada nisu uzele maha. Obje su strane s druge strane Berlinskog zida vidjele opasnog neprijatelja protiv kojeg su se morale boriti zajednički. Opasni neprijatelj još uvijek postoji, no sada se radi o vjerskim fundamentalistima. Ono što najviše šokira u pogledu nedavno održanih njemačkih izbora nije glavna tema kancelarove predsjedničke kampanje - protimba američkoj politici prema Iraku, nego to koliko je ta tema bila popularna. Ovo neprijateljstvo prema SAD-u potiču dvije stvari. Prva je novi antiamerikanizam, mješavina zavisti i zamjerki zbog uvjerljive američke gospodarske i vojne premoći- 'osovina zavisti', kako ju naziva Josef Joffe, urednik Die Zeita. Druga je novi 'antibushizam'- zamjerke zbog instinkta Bushove vlade koji su često unilateralistički, ne uzimaju u obzir brigu za okoliš i odražavaju prezrivi stav prema drugim zemljama. Zaključak: mnogi Europljani danas se boje ili mrze Ameriku više nego se boje Sadama Huseina. Ovo je suludo, ali objašnjava zbog čega je Gerhardt Schroeder lako prešao sa postavljanja suvislih pitanja o iračkoj krizi na odbijanje bilo kakvog sudjelovanja Njemačke u ratu, pod bilo kakvim uvjetima. To je bila ona vrsta retorike koja u Amerikanaca pobuđuje uvjerenje kako Europljani odbijaju koristiti silu, pod bilo kakvim uvjetima, pa stoga predstavljaju opasnost i za same sebe i za Ameriku. Vrijeme je da se obje strane trgnu. Jedna drugoj su potrebne. Kao što mi je to njemački ministar vanjskih poslova, Joschka Fischer, kazao, cilj tih vjerskih fundamentalista jest 'uništiti otvoreno društvo gdje god ono postoji, i gospodarstvo na kojem se zasniva.' Rat protiv vjerskih fundamentalista ne može se dobiti isključivo korištenjem vojske. Mora se voditi uz pomoć policije, razmjene dojavnih informacija i uz vojne operacije. Da bi dobila ovaj rat, otvorena društva moraju koristiti svako svoje prednosti, Amerika vojnu silu, a Europa diplomatsku. Kada Njemačka kaže kako je voljna sudjelovati u mirotvornim snagama u Kabulu, to je velika pomoć. Kada Njemačka financira širenje Europske Unije, kako bi se iz siromaštva izvuklo 10 novih demokracija Istočne Europe, to je velika pomoć. Međutim, neke stvari su točne čak i ako teksaški kauboj vjeruje u njih. Još uvijek nisam siguran koji je pravi način rješavanja iračke krize, no siguran sam da je isključivanje rata, pod svaku cijenu, protiv ubojitog autokrata kao što je Sadam, krivo. Gdje god živjeli, ako vjerujete u otvoreno društvo, ako pozdravljate slobodu, sada ste u Trećem svjetskom ratu - ratu protiv vjerskog totalitarizma, koji napada naše tvrtke, diskoteke, zračne luke i kazališta u namjeri da nas natjera da se zatvorimo a da naša društva prestanu funkcionirati. Ili ćemo ovaj rat voditi zajedno, ili ćemo ga izgubiti zajedno", piše Thomas L. Friedman.