WP 21. XI. ŠIRENJE VOJNOG SAVEZA

ovi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 21. XI. 2002. Priča o uspjehu NATO-a "Nakon krvave revolucije iz 1989., kada su diktator Nikolai Čaušesku i njegova supruga pogubljeni, nije bilo mnogo onih koji su pretpostavljali kako će Rumunjska uskoro postati učinkovita demokracija. Stanje u susjednoj Bugarskoj, zemlji tajne policije koja je izvodila ubojstva u zapadnoeuropskim prijestolnicama, i koja je navodno planirala ubiti papu, nije se činila ništa više obećavajućom. Za baltičke države, Letoniju, Litvu i Estoniju, u pitanju je bio goli opstanak; kada se raspao Sovjetski Savez, te tri zemlje imale su tek kratku i ne baš ohrabrujuću povijest kao neovisne države. Činjenica da će svim tim zemljama, zajedno sa Slovačkom i Slovenijom, danas biti ponuđeno članstvo u NATO-u graniči s čudom, a svakako je povod za slavlje. Sve te zemlje danas su učinkovite demokracije s gospodarstvima slobodnog tržišta, poštuju se ljudska prava a životni standard stalno je u porastu. Surovost i brutalni, ponekad i ubojiti režimi koji su postojali prije samo 15 godina sada su iznenađujuće daleka uspomena, sveučilišnim studentima u Bukureštu, Sofiji i Bratislavi skoro nerealna. Nove zemlje članice NATO-a dokaz su da se političke i gospodarske slobode mogu brzo ukorijeniti u ovoj eri globalizacije, čak i u državama za koje je to naizgled malo vjerojatno. One su odgovor onima koji sada tvrde kako takva liberalizacija nije moguća u muslimanskom dijelu svijeta. Te priče o uspjehu svjedočanstvo su i o vrijednosti NATO-a u vrijeme kada se savez dovodi u pitanje na obje strane Atlantika. U velikoj mjeri, NATO je osigurao okvir unutar kojeg su se bivše komunističke zemlje Europe demokratizirale. Željne sigurnosti koju nudi vojni savez sa Sjedinjenim Državama, i uz veliku želju da budu prihvaćene u najekskluzivniji klub Zapada, vlade u regiji rado su godinama prihvaćale političko tutorstvo. Kako bi zadovoljile NATO, jamče slobodu medija, održavaju su poštene i slobodne izbore, ublažavaju potencijalno opasne probleme s etničkim manjinama a vojna i policijska mašinerija sovjetskog tipa sistematično se uklanja. Problemi još uvijek postoje, posebice korupcija- no sedam novih članica NATO-a složilo se još nekoliko godina pridržavati 'akcijskih planova za članstvo'. Neki kritičari tvrde da je, radeći na ovakvoj političkoj inkubaciji, NATO prestao biti djelotvorni vojni savez i kako mu je možda nije suđeno da potraje. Međutim, organizacija je polako ali sustavno izgrađivala samu sebe za 21. stoljeće. Stvaranje reakcijskih snaga koje će biti sposobne za misije u čitavom svijetu, koje bi također danas trebale dobiti zeleno svjetlo na praškom summitu, predstavlja važan korak u pravom smjeru. To da li će NATO sada postati organizacija za borbu protiv terorista i razbojničkih zemalja i širenje demokracije van granica Europe ovisit će o tome može li se politička volja za snažnim transatlantskim partnerstvom održati, i u Washingtonu i u Europi. Ipak snaga i potencijal te veze trebali bi biti očiti u dva velika ostvarenja koja se sada mogu pripisati NATO-u: prvo odvraćanje sovjetske agresije a sada i ujedinjenje mirne i slobodne Europe", stoji u uvodniku lista.