LAT 25. X. BLISKI ISTOK I NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 25. X. 2002. Bliski Istok i NATO "Koja je uloga NATO-a u iračkoj krizi i nakon nje? Ovo pitanje poprima posebnu važnost zbog sumnji koje i dalje postoje u pogledu budućnosti saveza, zbog skepse SAD-a prema vojnoj spremnosti saveznika iz NATO-a i dosadašnjeg načina vođenja rata protiv terorizma. Odgovor na ovo pitanje bit će od ključne važnosti za utvrđivanje toga ima li NATO ikakvu budućnost. 12. rujna 2001., NATO se pozvao na odredbu u NATO-ovoj povelji koja određuje kako će, ako je napadnuta iti jedna zemlja članica, sve druge zemlje članice poduzeti 'akcije koje budu smatrale nužnima, uključujući i korištenje oružane sile.' Ovo je bio važan i do tada neviđen korak. Inicijativa je stigla iz stožera NATO-a, iz solidarnosti sa SAD-om ali i kako bi se izbjeglo to da NATO u tako važnom trenutku ostane po strani. No američki čelnici, sumnjičavi prema 'ratu konsenzusom', za koji neki vjeruju kako je usporio rješavanje kosovske krize 1999. godine, uskratili su NATO-u izravnu ulogu. Saveznici su na kraju sudjelovali u ratu u Afganistanu, a nekoliko zemalja NATO-a sudjelovalo je i u ukupnim nastojanjima s ciljem suzbijanja globalnog terorizma. Ali, što s Irakom? Čak i u slučaju da Bushova vlada osigura snažnu potporu saveznika, bilo za učinkovite inspekcije oružja ili izravnu vojnu akciju protiv režima Sadama Huseina, mogućnost sudjelovanja NATO-a kao saveza je isključena. Jednako kao 1991. godine, za vrijeme rata u Perzijskom zaljevu, Sjedinjene Države rat radije provode same. Osim toga, malo saveznika ima modernu vojnu opremu koja bi u tom slučaju bila nužna. Zaista, ograničena vojna spremnost gotovo svih saveznica iz NATO-a osim Velike Britanije u korijenu je svih rasprava o važnosti NATO-a u budućnosti. Osim tih ograničenja koja se nameću sama po sebi, tu su i sumnje nekih saveznica- posebice Njemačke- kada je posrijedi rat protiv Iraka. No, NATO će biti uključen, barem indirektno, jednostavno zbog 53- godišnje povijesti suradnje vojska, činjenice da svi govore isti jezik (engleski), slijede u temelju iste doktrine i imaju slična stajališta koja Savezničko europsko zapovjedništvo čine najučinkovitijim zajedničkim zapovjedništvom u povijesti. Ispit će biti nakon što iračka kriza bude razriješena, bilo inspekcijama ili ratom. Nakon rješenja krize, Zapad mora biti još veoma dugo prisutan na Bliskom Istoku, uključujući i vojnu silu. U interesu Washingtona nije da ovu misiju provodi sam, a ovo ne bi željele niti zemlje u regiji. Amerikanci će sigurno htjeti izravnu i opipljivu potporu saveznika. Dio te pomoći morao bi biti u ponovnoj izgradnji i reformi, sada u Afganistanu, sada možda i u Iraku. Ova misija bit će od ključne važnosti za stvaranje bliskog partnerstva SAD-a s Europskom Unijom. Ipak, zbog političkih, gospodarskih i društvenih promjena bit će potrebne i zajedničke vojne odgovornosti. Mirotvorne snage, npr., sudjelovat će u borbi protiv terorizma ili će pomagati u demokratizaciji vojske, kao što je to tako učinkovito činio NATO-ov program Partnerstvo za mir u bivšem sovjetskom imperiju. Ako se sve ovo učini, pokazalo bi se kako se NATO može nositi s realnostima 21. stoljeća. NATO bi se trebao okrenuti i budućnosti. Izraelci i Palestinci u jednom će se trenutku ipak pomiriti. Ipak, inozemne vojne snage bit će potrebne u regiji kako bi jačale povjerenje između dviju zemalja. To nužno znači i američke snage, a ovo je shvaćala čak i Carterova vlada. Ta bi misija mogla, i trebala, značiti i sudjelovanje NATO-a. Savez bi trebao početi planirati ovu moguću misiju već sada, što bi moglo pobuditi povjerenje Izraelaca i Palestinaca da neće biti prepušteni sami sebi. U 20. stoljeću, NATO se bavio sigurnošću Europe. U 21. stoljeću, njegov je zadatak Bliski Istok, u kojem mora dokazati to da je i dalje relevantan", piše Robert E. Hunter, američki veleposlanik u NATO-u od 1993. do 1998. godine.