IT - 14.XI. CORRIERE - EUROPSKA GOSPODARSKA KRIZA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 14. XI. 2002. Posljednji veliki strah: završiti poput Japana "Europa stoji gore no što je bilo predviđeno prije samo šest mjeseci.(...) Kod koga je najgore, već mjesecima je Njemačka koja se priprema na poniženje postupka radi 'pretjeranog deficita' predviđenog za slijedeći tjedan. Upravo Nijemci koji su u doba dvojca Kohl-Waigel vodili bitku za postizanje sporazuma o nepopustljivoj proračunskoj stabilnosti, ne vjerujući poglavito Talijanima. Paradoks. Kancelar Gerhard Schroeder nastoji naći rješenje, dirnut će i u mirovine i zdravstvo. Šire, plaća mnoge krutosti njemačkog sustava, izostali rast istočnih saveznih država, slab dinamizam naroda koji izgleda kao da sjedi na gospodarskim lovorikama postignutim u prošlosti. (...) Stara Europa hoda, ali teško. Teško diše. Osjetljiva je na škokove. Građanin izgleda da je izgubio povjerenje, da je nesiguran, uznemiren onime što se događa blizu i daleko od njega. Američko gospodarstvo ide loše i ne daje znakove oporavka. Burze koje plaćaju američke skandale i strahove od rata protiv Iraka s nepredvidljivim ishodima. Signor Rossi, kao i Herr Mueller, ne troši. Suzdržava se. Na poslu uočava znakove krize, u dućanima vidi cijene koje rastu i za to često okrivljuje euro, na televiziji čuje bin Ladenove prijetnje protiv zapada, prati dvoboj sa Saddamom. I čeka mirnija vremena. Zaključak: u Italiji je potrošnja u 2002. pala za 0,1 posto, u Njemačkoj čak 0,7 posto. Uz rizik japanskog sindroma, iako u zemlji izlazećeg sunca recesija traje deset godina, a ovdje se još nešto i miče. Hvata se za malobrojne optimističke znakove, za 'ako'. Ako se vrati povjerenje, ako cijene nafte ne porastu, ako se burze stabiliziraju, onda će oporavak doći u drugoj polovici 2003. (predviđanje Bruxellesa). Tri su otvorena izazova. Prvi združuje Berlin i Pariz. Njemačka i Francuska iza sebe imaju jednu izrazito dugu predizbornu godinu, okolnost koja nikada ne potiče dinamičnost, no na posljednjem europskom savjetovanju Chirac i Schroeder, obojica potvrđena na izborima i sretna, postavili su temelje za novo pokretanje osovine koja više od bilo koje druge može proizvesti pozitivne učinke na planu europskog čelništva. Moraju međutim dokazati da mogu popraviti račune s potrebnim strukturalnim reformama. Drugu kartu igra Bruxelles, s izvanrednim naporom da kraju privede širenje koje treba biti ratificirano na skupu na vrhu u Kopenhagenu, polovicom prosinca. Petnaestorica i Desetorica (kandidati) imaju dobre mogućnosti integracije, a u istočnoj Mitteleuropi postoji jedna rezerva potrošnje koja se odupire međunarodnoj krizi, s rastom od 3 posto ove godine, i predviđenih 4 posto za slijedeću godinu. Iako je istina da Poljska trpi, Mađarska i tri baltičke zemlje (Estonija, Letonija i Litva) galopiraju u pogledu BDP-a i potrošnje. Prigoda koju ne treba propustiti. Treći je izazov Frankfurt. Gdje bi jedan poticaj mogao doći od Središnje europske banke, ako bi donijeli odluku o sniženju eskontne stope, koja je do sada uvijek bila odgađana. Otmar Issing glavni ekonomist, 'jastreb', SEB-a, potaknuo je neku nadu izjavivši u utorak da su 'inflacijska očekivanja u padu'. Tu je pomoć ograničenija, ali ima neposrednije učinke. I radi toga je se više cijeni.", piše Claudio Lindner.