WP 13. XI VELIKA KRIZA U NJEMAČKOJ?

SJEDINJENE DRŽAVE WASHINGTON POST 13. XI. 2002. Njemačka opterećuje globalno gospodarstvo "Ako postoji prijetnja od opasne deflacije - općeg pada cijena - uzroci su podjednako u Europi i Japanu koliko u Sjedinjenim Državama. Neizbježni kolaps američkog buma koji se temeljio na fiktivnim dobitcima ne bi bio posebice štetan da su druga napredna gospodarstva svijeta zdrava. Njihov sve veći apetit za uvozom potaknuo bi gospodarstvo Sjedinjenih Država i tržišta u nastanku, od Brazila do Južne Koreje. Problem je što druga napredna gospodarstva nisu zdrava. Umjesto da ublažavaju usporavanje u Sjedinjenim Državama, Europa i Japan - koji čine gotovo trećinu globalnog gospodarstva- pogoršavaju gospodarsku krizu SAD-a. Jim O'Neill, glavni gospodarstvenik tvrtke 'Goldman Sachs' za Europu, predviđa kako će gospodarstvo Europske Unije u 2002. narasti tek za 1 posto, dok će u SAD-u ono narasti za 2.4 posto. Japansko gospodarstvo bilježit će pad od 1 posto. Prošlotjedna odluka Savezne pričuve da smanji kamatne stope znači neizravno priznanje realnog stanja: oporavak Amerike nije dobio gotovo nikakvu potporu iz inozemstva. Deflacija bi mogla biti rezultat istovremene krize tri vodeća gospodarstva. Cijene padaju jer u svijetu postoji premalo potražnje a previše globalne ponude - od čelika do cipela. Japanske su boljke dobro poznate. Gospodarstvo koje ovisi o izvozu počelo je stagnirati kada se izvoz smanjio. Japanske su banke preplavljene lošim kreditima. Manje je poznato to da europski problemi svoje korijene imaju uglavnom u Njemačkoj. Ta zemlja je motor koji pokreće druge zemlje. Njeno stanovništvo od 82 milijuna čini petinu populacije EU-a; njen BDP (oko 2 trilijuna dolara) čini gotovo četvrtinu BDP-a Europske Unije. Motor posustaje. Njemački BDP u 2001. porastao je tek za 0.6 posto; očekuje se da će ove godine porasti za 0.4 posto. Od 1991. godine, nezaposlenost iznosi oko 8 posto, broj radnih mjesta danas približno je jednak kao i prije deset godina. Što je još gore, stanje se neće poboljšati skoro. 'Kriza u Njemačkoj mogla bi potrajati još desetak godina, ili više', zaključuje se u ispitivanju koje su proveli ekonomisti Dirk Schumacher i David Walton iz 'Goldman Sachs'-a. Njemačka, dijagnosticiraju, ima dva problema. Prvi je zajednički cijeloj Europi: pretjerane regulacije, posebice tržišta rada. Zakoni otežavaju otpuštanje radnika, pa tvrtke izbjegavaju otpuštanja. Velikodušna socijalna pomoć za nezaposlene ne potiče one bez posla da pronađu posao. Tvrtke nemaju dovoljno fleksibilnosti da bi mogle krojiti ugovore po svojim potrebama. Visoki porez na osobne dohotke povećava cijenu rada. No Njemačka trpi i zbog grešaka koje su počinjene tijekom ujedinjenja prije deset godina. Cilj je bio izjednačiti plaće u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj, iako su radnici u Istočnoj Njemačkoj bili mnogo manje učinkoviti od svojih zapadnih kojega. Istočnonjemačka valuta i plaće pretvoreni su u zapadnonjemačke marke po nerealnom tečaju 1 prema 1. Istočnonjemačke plaće zatim su povećane za više od 50 posto, u razdoblju između 1991. i 1995. godine. Viša cijena rada mnoge je tvrtke učinila nesposobnima za natjecanje sa suparničkim tvrtkama a Istočna Njemačka je postala neprivlačna za izgradnju novih tvornica. Uslijedila je masovna nezaposlenost koja još uvijek premašuje 18 posto. Impuls da se zemlja ponovno potpuno i što brže ujedini bio je razumljiv ali i preambiciozan. 'Njemačka je bogata zemlja', tvrdi ekonomist Saul Estrin sa 'London Business School'. 'No pretpostavimo da se Sjedinjene Države moraju ujediniti sa Meksikom i povisiti osobni dohodak u Meksiku na razinu koja postoji u SAD-u, u roku od pet godina. Bio bi to prevelik zalogaj.' Njemačku i Japan sada povezuje odbijanje da riješe svoje probleme. Ne postoji konsenzus da se učini išta nepopularno (otpišu loši zajmovi u Japanu, prekroje radni zakoni u Njemačkoj). U Njemačkoj, 3 do 4 posto BDP-a odlazi u Istočnu Njemačku za socijalnu pomoć nezaposlenima. Narod je, čini se, voljan snositi ove troškove, tvrdi Walton. Nedavna izborna pobjeda kancelara Gerhardta Schroedera čini se trijumfom za status quo. Nijemci i Japanci nadaju se da će ih spasiti svjetsko gospodarstvo koje se oporavlja, i viša stopa izvoza. Moguće je da se radi tek o nerealnim željama. Opasnost je u tome da se slaba gospodarstva u Sjedinjenim Državama, Europi i Japanu nadovezuju jedno na drugo i stvaraju kolektivnu globalnu krizu. Niže kamatne stope i viši deficiti u proračunu - 'gospodarski stimulus'- standardni su lijek. Engleska banka (britanska verzija američkih Saveznih pričuva) i Europska središnja banka (banka za 'euro područje' Njemačke i drugih 11 zemalja) prošlog je tjedna odbila smanjiti kamatne stope, to će možda na koncu ipak biti prisiljena učiniti. No niže kamatne stope možda neće prevladati prepreke za gospodarski rast, koje su političke, pravne i kulturološke prirode. Što se proračunskih deficita tiče, oni su već pozamašni u Japanu, Njemačkoj i velikom dijelu Europe. U Japanu postoji blaga deflacija koja - ako se proširi - može potaknuti nastanak začaranog kruga. Cijene koje padaju mogle bi sniziti profite, što bi pak moglo smanjiti ulaganja. Ironija je neizbježna. Njemačka je europski 'bolesnik' jednako kao što je Japan azijski 'bolesnik'. Prije samo 15 godina, činilo se kako će te zemlje preuzeti vodeću ulogu u svjetskom gospodarstvu. Sada ga vuku na dno", piše Robert J. Samuelson.