IT - 14.XI. LA REPUBBLICA - KRIZA AMERIČKE DEMOKRACIJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 14. XI. 2002. Pozor, demokracija je u kvaru "Kakve je prirode demokracija u zemlji gdje glasuje samo 38 posto građana, a još manji postotak među mladima i manje imućnima Instrumenti socijalizacije i političkog sudjelovanja, stranke, sindikati, pa i crkve, izloženi su nezaustavljivom propadanju, lišeni sadržaja radi televizije i delegetimizirani individualističkim ideologijama, a nejednakost i koncentracija bogatstva rastu do razina nikada viđenih u povijesti. Ta je zemlja Amerika, a ova analiza ne dolazi iz nekih radikalnih frakcija protiv establishmenta ili antiglobalističkih, već od jednog od najuglednijih stručnjaka za građansko društvo i politički sustav Roberta Putnama, koji dodaje i jedno upozorenje: dugoročni društveni i politički trendovi koji se rađaju u Sjedinjenim Državama u roku od deset do dvadeset godina se sele u sve druge industrijalizirane zemlje, na čelu s Europom. (...) Putnamov rad se veže s temeljnim tezama sociologije i suvremene političke znanosti, radove Alexisa de Tocquevilla i Johna Stuarta Milla u pogledu veze između demokracije i 'društvenog kapitala', odnosno mreže kolektivnih veza, solidarnosti i zajedničkog angažmana koji obilježavaju snažno građansko društvo. Kvaliteta građanskog društva utječe na zdravlje demokratskog sustava. Stoga Putnam teškim osiromašenjem smatra ono što se dogodilo u posljednjih trideset godina 'klizanje od stabilnih društvenih odnosa prema slabim i fleksibilnim vezama'. (...) Instrumenti solidarnosti zajednice kakvi su bili velike masovne organizacije, imali su moćnu ulogu u emancipiranju manje imućnih ili slabije obrazovanijih dijelova društva. Individualističko fragmentiranje građanskog društva u posljednjih dvadeset godina prati jedan rast bez presedana društvenih nejednakosti u najbogatijoj državi svijeta. Ekonomist Paul Krugman u New York Timesu posvetio je jedan veliki osvrt tom propadanju stupa američkog građanskog društva kakav je bio 'middle class'. To je razmjerno nova pojava: do prije dvadeset godina američki kapitalizam bio je više egalitarniji no što se misli, najbolje plaćeni vrhunski menadžer zarađivao je 'samo' 40 puta veću plaću od njegovog radnika. Danas prosječni prihod izvršnog direktora iznosi 37,5 milijuna dolara godišnje: više no što može zaraditi tisuću njegovih zaposlenika. Amerika je imala i druga razdoblja nejednakosti u svojoj povijesti ali nikada nije vidjela tako neuravnoteženu koncentraciju imovine poput današnje: jedan posto obitelji na vrhu društvene piramide udvostručilo je svoje bogatstvo u posljednjih 30 godina i sada posjeduje koliko i 40 posto siromašnijeg dijela stanovništva. Krugman podsjeća da su u jednom dugom razdoblju američkog kapitalizma funkcionirali protuotrovi pretjeranom bogaćenju: ethos i skup opće usvojenih društvenih pravila, posebice snažni od New Deala tridesetih godina do šezdesetih godina, nametali su kapetanima industrije pravila ponašanja sačinjenih od prilagodljivosti i umjerenosti. Gospodarska moć bila je u rukama moćnih, ali diskretnih, birokrata, a ne egzibicionističkih i hedonističkih superstarova. Rockfellerovi su škrtarili novcem u odnosu na svoju djecu, najviši menadžeri IBM-a nisu ni sanjali imati vozača, najvećih bankara svih vremena J.P.Morgan nikada nije posjedovao privatni zrakoplov koji je, međutim, postao statusni simbol mase tridesetogodišnjih milijardera dot.coma.. Tako kako je šezdesetih godina seksualna revolucija uklonila inhibicije i razbila stari sustav vrijednosti, istovremeno kulturalna revolucija s desnice, tržišni fundamentalizam koji se nametnuo s Ronaldom Reaganom i Margaret Thatcher, pokreće 'financijski permisivizam': sve postaje zakonito, kada su utrka za bogaćenjem i individualni egoizam pokretač gospodarskog razvoja. Kriza društvenih ravnoteža na kojima je počivala američka 'middle class', i bijeg naprijed nove izrazito bogate elite, imaju duboke učinke na demokraciju. 'Novac kupuje politički i intelektualni utjecaj', primjećuje Krugman. Od Reagana pa dalje, četvrt stoljeća gospodarske politike sustavno su skretane u korist bogatih. Dok se većina stanovništva udaljuje od učešća u politici i masovno napušta birališta, bogate i za borbu spremne manjine financiraju političare i plaćaju njihove predizborne spotove. Neravnoteže u odnosu snaga toliko su razvidne da se u posljednjoj predizbornoj kampanji demokrati praktički nisu ni usudili suprotstaviti prijedlogu Georgea Busha o novom valu poreznih olakšica za tvrtke, dok se smanjuju sredstva za javne škole a 40 milijuna građana nema zdravstvenu zaštitu. Kevin Phillips, bivši republikanski strateg koji je bio jedan Reaganovih umova, odriče se, u svojoj knjizi 'Wealth and Democracy', posljednjih trideset godina, i zaključuje: Ako se politika ne obnavlja, ako demokracija ne reagira, bogatstvo kreće u cementiranje nove vrste režima: plutokraciju'.", piše Federico Rampini.