BIH-SLOBODNA BOSNA-7.X. D. CHANDLER: O PROTEKTORATU I HAAGU

BIH SLOBODNA BOSNA 7. XI. 2002. Protektorat u BiH: Kritika novog kolonijalizma Dr. David Chandler, profesor na uglednom londonskom sveučilištu Brunel analitičar koji je posljednjih mjeseci oštro kritizirao politiku međunarodne zajednice u BiH, a posebice poteze svog zemljaka Paddyja Ashdowna, raščlanjuje pogrješke inozemne diplomacije u BiH. (...)"Mentalitet stranaca u BiH je jednostavno birokratski i oni misle da imaju sve odgovore i sva rješenja a onda ne mogu razumjeti zašto njihove provedbe ne uspijevaju. Isto tako ne vide da i oni imaju ulogu u neprestanom opetovanju jednih te istih problema. Oni vide Bosance i njihove političare kao jedini uzrok problema, a ne shvaćaju da je teško za političke stranke pregovarati ili preuzeti odgovornost, ili narodu igrati djelatnu ulogu u političkom procesu sve dok međunarodna zajednica upravlja državom. Oni su kao slijepci ? kritiziraju sve živo samo ne sebe. Na primjer, Paddy Ashdown je rekao neposredno poslije izbora da će nastaviti borbu protiv birokracije ali kada govori o birokraciji on, naravno, ne misli na međunarodne birokratske mreže, na birokrate oko sebe, na forume neodgovornih tzv. nevladinih organizacija i birokrate brojnih međunarodnih udruga iz cijelog svijeta koji su se sručili u Bosnu. - Mislite li vi onda da OHR i međunarodna zajednica uopće imaju previše vlasti u Bosni i Hercegovini? = Da, svakako. Mislim da OHR ima previše vlasti i čak da je ta vlast apsolutna, jer kako drukčije tumačiti riječi Visokog predstavnika da će on sam postaviti granice vlastitog autoriteta! Rješenje i alternative za današnje probleme u BiH nisu moguće dok god postoji užasna neravnoteža u podjeli vlasti i nedostatak odgovornosti međunarodnih upravitelja. Uzmimo listopadske izbore kao primjer za to što želim reći. Tako mali postotak glasača koji su izašli na izbore i pobjeda nacionalnih stranaka su vratili BiH nazad u zapadne medije koji posljednjih dana pokušavaju odgonetnuti što znači pobjeda nacionalista. Čudno je, pri tom, da je Paddy Ashdown osoba koja odlučuje što rezultati izbora suštinski znače. U bilo kojoj drugoj zemlji, izabrani predsjednik i vođe ostalih političkih stranaka bi iznijeli svoje mišljenje i raščlambe međunarodnoj javnosti. Međutim, u BiH izgleda kako su izbori potpuno nebitni jer Paddy Ashdown, osoba koju nitko nije birao na demokratski način nego je nametnut kao guverner, dakle takva osoba odlučuje o značenju izbora. I naravno da će njegova raščlamba izbora reći i poručiti onim koji su ga postavili na tu dužnost kako je rezultat izbora ustvari znak potpore građana njemu. On objašnjava međunarodnoj javnosti da se narod svojim glasovima očitovao i da želi još više reformi, još više njegove (Ashdownove) politike i da ti glasovi ustvari nisu potpora za nacionalne stranke uopće nego su potpora Visokom predstavniku!? Kao, građani nisu bili zadovoljni brzinom kojom su reforme provodile prethodne vlasti, pa su glasovali za brzinu kakvu je ponudio Ashdown!? Primijetio sam da je u svom prvom govoru nakon izbora rekao da njegovi prioriteti ostaju isti: pravda, poslovi kroz reformu i slično. Znači, iako smo imali izbore u Bosni i, barem formalno, narodu je data mogućnost da se očituje, u stvarnosti njihovi glasovi su ugušeni jer sve ostaje isto jer isti ljudi ostaju na onoj ?pravoj? vlasti. Čudno mi je to da dužnosnik koji nije biran, niti je bio na izborima, dakle Ashdown raščlanjuje rezultate i značenje izbora. - Pa što je onda uloga parlamenata i vlada u BiH? Jesu li oni samo marionete kojima upravlja međunarodna zajednica? = Da! Žalosno je da vi Bosanci imate parlament čija je pravila napisala međunarodna zajednica čak i prije njegova osnivanja. Smiješno je da i poslije svih diskusija i debata ako vlada donese novi zakon, visoki predstavnik taj zakon može izbrisati i narediti povratak starog. Međunarodna zajednica je neodogovorna u ovom slučaju. Oni naprave sve zakone, izmisle neke stranke, manipuliraju političkim procesom a onda nisu odgovorni za posljedice. Onda se optužuju Bosanci i njihovi zastupnici za probleme za koje su i stranci itekako odgovorni. Za mene je to jedan od najgorih aspekata u ovoj verziji tradicionalnog kolonijalizma. Upravljač kolonije, kao recimo Paddy Ashdown, u stara vremena barem bi bio odgovoran za posljedice svojih odluka ? ali u ovom modernom tipu kolonije kakvog imamo u BiH postoji i izabrana vlada i upravljač kolonije ? što omogućava međunarodnoj zajednici da radi što hoće. (...) Trenutno demokracija vrlo slabo stoji u Bosni. Ona je protektorat pod rukom jednoga čovjeka. Jedini ljudi koji imaju rješenje za problem demokracije, kao i jedini ljudi koji imaju pravo tražiti ta rješenja su Bosanci i nitko drugi. Sve dok OHR i međunarodna zajednica misle da oni znaju bolje od Bosanaca, problemi će ostati neriješeni. Ja ne kažem da će demokracija riješiti sve probleme, ali barem će omogućiti stvarnu egzistenciju političkih institucija na lokalnoj, entitetskoj i državnoj razini. Političko rješenje u Bosni je trenutno umjetno. - Sjedinjene Države i Europa, dvije političke sile s različitim pogledima na demokraciju, do neke su mjere preuzele poslijeratni razvitak Bosne u svoje ruke. Međutim, SAD se sve više povlači da bi omogućio predaju protektorata Europskoj uniji. Je li umiješanost starih i novo-demokratskih zemalja također doprinijela konfuziji koja vlada u Bosni i Hercegovini? = Pa moglo bi se reći da je tako samim tim što su po samom završetku rata SAD i Europska unija imale različito mišljenje koji demokratski put Bosna treba izabrati. Ali ja bih rekao da se problem nalazi u tome što se o ovim stvarima odlučuje ?izvana?. - To valjda znači da bi svaka zemlja, uključujući i BiH, trebala odlučiti o svom modelu demokracije a ne biti na neki način prisiljena prihvatiti američki ili europski model? = Naravno. Model demokracije mora biti zasnovan na željama stanovnika koji se nalaze u toj zemlji i u tom stanju. Ali SAD i Europska unija su radile zajedno s vrlo malo nesloge. Ipak, politički model koji su oni nametnuli Bosni ne bi bio prihvaćen ni u jednoj od ?zapadnih? zemalja. Pokušaj da se nadziru mediji, smjene političara i ministara nisu demokratski modeli. - Velika Britanija i SAD često koriste BiH kao primjer uspjeha proaktivnog modela u vanjskim poslovima. Kosovo, Afganistan, a evo i Irak, također su zemlje u kojima su ove dvije države imale proaktivno držanje. Je li svijetu zaista potreban ovakav model međunarodne politike? = Pa skeptičan sam što se tiče te novopečene samoproglašene ?proaktivne? međunarodne politike. Naročito me brine Bushova ideja o preventivnim intervencijama čak i prije no što konflikt počne. Ali najviše me brine ovaj novi fenomen ?koalicije voljnih? koji je prouzročila baš ta proaktivna politika. To jeste, brine me da neke države mogu reći kako imaju dužnost intervenirati u nekim okolnostima čak i ako nemaju većinsku potporu međunarodne zajednice. Taj pogled na svijet je prijeporan i nesložan. Sustav skupne sugurnosti na kojem su utemeljeni Ujedinjeni narodi bolja je opcija u ovom slučaju. - Vidite li neku konzistentnost, kontinuitet u britanskoj politici prema BiH u posljednjih dvanaest godina? = Bosna predstavlja žestoku lekciju koju je Britanija naučila tijekom rata i sada je provodi u svojoj vanjskoj politici. Otkako je Tony Blair postao naš premijer, naši vanjskopolitički odnosi su dobili više moralističku i etičku boju. - Ipak, ako pogledate neka druga imena na političkoj pozornici prije Tonyja Blaira, kao što su John Major, lord Karrington, David Owen, Malcom Riffkind, general Michael Rose ? njihov stav je bio malo drukčiji. = Da, naravno. Ako tako gledate stvari, onda je primjetan veliki zaokret u politici prema Bosni. Današnja politika je više bila spremna prihvatiti učešće u rješavanju problema u BiH u odnosu na raniju koja se više bavila humanitarnim pitanjima, dakle posljedicama. Ali to se da primijetiti i u ostalim zemljama Zapada ? ne samo u Engleskoj. Mnogi europski političari su shvatili rat u Bosni kao građanski rat i smatrali su da se zbog toga oni ne bi trebali miješati. Ali sada je vanjska politika ovih zemalja potpuno drukčija, što se tiče intervencija u konfliktima drugih zemalja. Moglo bi se reći da je međunarodna zajednica ponešto i naučila na pogrješkama ili pokusu u BiH. Naravno da su najveću cijenu tih pokusa platili vaša zemlja i njezini građani. - Kakav je stav Velike Britanije prema Haaškom tribunalu? Sjetite se da je Engleska odbila objelodaniti dokumente koji su bili potrebni za dizanje optužnice protiv Slobodana Miloševića? = Tribunalova uloga je sve više politička. Isto tako može se reći da za optužnicu protiv Slobodana Miloševića nisu bili potrebni nikakvi novi dokumenti, oni su ih imali dovoljno ? njegovo dovođenje na sud ukazuje na to da on jednostavno više nije bio potreban zapadnim silama. SAD više ne vide nikakvu korist od Tribunala. Njegova politička uloga u poslijeratnom bosanskom društvu isto tako ukazuje kako je možda vrijeme da se ova institucija zatvori. - Znači, Vi vjerujete da Haag treba prestati s radom? Mislim da bi ljudi u BiH i ostalim republikama bivše Jugoslavije trebali odlučiti na koji način se trebaju riješiti pitanja ratnih zločina. Rješenja mogu biti donesena na mnogo različitih načina ali u Bosni ljudi trebaju gledati pravo u budućnost i riješiti se tog balasta nesigurnosti u samoga sebe. Pitanje ratnih zločina je previše korišteno politički i to je osnovni problem. Kada sudovi postanu previše politički nastrojeni, oni donose više zla no dobra. Neki ljudi kažu da red i zakon moraju biti uspostavljeni prije demokracije. Ja se ne slažem. Mislim da postoje velike sličnosti između zakona i demokracije. I ako stranci ne bi smjeli nametati svoju verziju demokracije nekoj zemlji, isto to bi trebalo važiti i za zakon.