FRANC-LE FIGARO OD 14.11.02. RAZGOVOR S FINKIELKRAUTOM

FRANCUSKA LE FIGARO 14.XI.2002. Alain Finkielkraut: 'Kategorija 'reakcionar' je prividna' S francuskim piscem i filozofom Alainom Finkielkrautom razgovarali su Joseph Mace-Scaron i Alexis Lacroix. Iz razgovora izdvajamo: " - Što se promijenilo u francuskom intelektualnom krajoliku? = Mržnja je srušila sve ograde. Dva primjera: u 'Opomeni', knjizi objavljenoj u nakladi Seuil, u biblioteci 'Republika zamisli' čiji je direktor Pierre Rosanvallon, profesor u College de France i predsjednik Središta Raymond-Aron, Daniel Lindenberg, član upravnog odbora časopisa 'Esprit' ovih mi je dana otkrio da sam ne samo pravi reakcionar - imali li i reakcionara koji nisu pravi? - već da sam, zajedno s Regisom Debrayom, Pierreom Manentom, Pierreom-Andreom Taguieffom, Marcelom Gauchetom, Philippeom Murayom, Mauriceom Dantecom, Michelom Houellebecqom, Shmuelom Triganom i nekim drugim, pripremao poraz 21.IV., tj. ulazak Jeana- Marie Le Pena u drugi krug predsjedničkih izbora te da sam se, osudom masovne kulture, ideologije ljudskih prava, svibnja 68. i sveprisutne apologije miješanja rasa, svrstao među intelektualce koji se, u doba smeđe kuge, srde na mješance i na demokratske vrijednosti. Kako sreća nikad ne dolazi sama, u časopisu 'Le Monde diplomatique', pod potpisom Mauricea T. Maschina, otkrivam ovaj put da sam, u društvu Pascala Brucknera, Andrea Glucksmanna, Pierrea Nore, Jacquesa Julliarda i Bernarda-Henrija Levyja, 'novi reakcionar', tj. potpora izaelsko-američkom carstvu. Gromoglasan povratak kategorije 'reakcionara' znači da se završava antitotalitarna epizoda. Opredijeljena inteligencija, od radikalnog krila do ekstremnog središta, militarizira duhovni život. Nema više pojedinačnog djela, samo dva tabora-čovječanstvo i njegovi neprijatelji. - Ne mijenja li se u ovom času definicija intelektualca, o čemu svjedoči uobičajeno tumačenje izraelsko-palestinskog sukoba? = Zlostavljanje intelektualnog života jest posljedica izraelsko- palestinskog rata. U 'Dissentu', časopisu američke ljevice, filozof Michael Walzer piše da se na Bliskom istoku vode četiri rata: rat koji pomoću terorizma vode Palestinci za uništenje Izraela, palestinska borba za državu pokraj Izraela, izraelski rat za vlastitu sigurnost i rat nekih Izraelaca za očuvanje naselja i za pripojenje čitavog ili dijela Cisjordana. Ta zamršenost u Francuskoj nije razvidna. Intelektualna ljevica, u svojoj trećesvjetskoj, kao i u mekoputnoj inačici, kaže nam da teroristi djeluju iz očaja i da ima samo jedan rat, sukob između naroda zanesenog slobodom i kolonijalne sile. - Nije li čudno da su političari iz ljevice skloniji od mnogih intelektualaca kritici antirepublikanskog stajališta stanovitog broja predstavnika islama? = Neumorno treba opetovati da je kategorija 'reakcionara' u potpunosti prividna. Neprijatelju s tisuću lica Lindenberg zamjera što je 1999. osudio NATO-ovo upletanje u bivšoj Jugoslaviji. No još u studenom 1991., u doba okruženja Vukovara, kada je posvuda vladala ravnodušnost prema borbi crnaca u tunelu, usprotivio sam se srpskoj agresiji i zalagao se za odlučno djelovanje međunarodne zajednice. No razlike u osjećajnosti ne priječe da se ponekad dođe do zajedničkog stajališta. G. 1989., s Regisom Debrayom, Catherine Kintzler, Elisabeth de Fontenay i Elisabeth Badinter napisao sam proglas protiv nošenja islamske feredže u školama. Prije nego ga je podastro državnom Vijeću, ministar Lionel Jospin je mislio da treba poduzeti sve kako bi se djevojke uvjerilo da odbace feredžu i da, ako ove ustraju, to treba uzeti na znanje i popustiti. Takva mogućnost nagodbe oko načela činila nam se pogubna, poglavito za te djevojke. Daniel Lindenberg uzalud nas optužuje da odbacujemo islam i da se se prepuštamo rasizmu, mislim da nam daljni tijek događaja daje za pravo: nema gore gostoljubivosti od one koja nema što ponuditi osim svoje otvorenosti, i nema goreg odgovora na muslimanski integrizam od 'sheme pridea' - kako kaže moj supatnik Philippe Muray - Francuske koja se narcisoidno ustoličila u sramu i ocrnjivanju same sebe."