WP 12. XI. NAKON RATA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 12. XI. 2002. Nakon rata "Što je sve potrebno da strane zemlje ponovno izgrade ratom uništenu i podijeljenu zemlju? Bosna predstavlja izvanredan - i otrežnjujući - primjer. Sedam godina nakon što je američka intervencija pomogla okončati bosanski građanski rat a zapadni vojnici su ušli u zemlju kako bi održavali mir, ova balkanska zemlja sa 3.5 milijuna stanovnika još uvijek uopće nije sposobna funkcionirati samostalno. Dobra je vijest ta da jezivi rat u kojem je poginulo 250.000 ljudi u manje od četiri godine nije ponovno počeo, da se nekoliko stotina tisuća izbjeglica i žrtava etničkog čišćenja vratilo svojim domovima, i da su ovog mjeseca održani mirni i slobodni demokratski izbori- šesti po redu u šest godina. No mir u Bosni i dalje ovisi o 12.000 stranih vojnika, uključujući 2000 Amerikanaca; vlada se oslanja na intervencije zapadnog 'visokog poslanika' s gotovo diktatorskim ovlastima, a što najviše obeshrabruje, pobjednici na posljednjim izborima iste su one nacionalističke stranke koje su podijelile zemlju prije deset godina. Bosna nije neuspjela država, ali je centar za krijumčarenje žena i narkotika, utočište ratnih zločinaca i rupa bez dna za zapadnu pomoć i obrambene proračune. Nije vjerojatno da će uskoro propasti, ali nije vjerojatno ni to da će se strani vojnici i administratori moći povući još dugi niz godina. Bushova vlada od početka je omalovažavala projekte izgradnja država koje je predsjednik Clinton podupirao u Bosni i drugdje na Balkanu, i povremeno je prijetila kako će povući američke vojnike. U Afganistanu, vlada je namjerno slijedila drukčiji model, kloneći se međunarodne administracije ili velikih stranih mirotvornih snaga. Pokušala je ustrojiti afganistansku vladu. No ta strategija Afganistan je ostavila na milost i nemilost brutalnih ratnih zapovjednika, uz stalni rizik obnavljanja kaosa. Stoga dužnosnici Bijele kuće sada za Irak planiraju novi model: izravnu upravu američke vojske. Cilj je stvaranje režima koji bi trajao nekoliko godina dok bi se za to vrijeme ustrojavala civilna demokracija. Iskustvo u Bosni ide u prilog ovoj najnovijoj poslijeratnoj shemi. Paddy Ashdown, britanski političar veteran i državnik koji je sada visoki poslanik u Bosni, istaknuo je kako izbori u toj zemlji ponekad znaju usporiti, a ne ubrzati toliko potreban napredak u gospodarskim i političkim reformama. Većina važnih promjena u zemlji, od jamstava za povratak izbjeglica do izbacivanja zločinaca iz vlade, dogodila se nakon naredaba Ashdowna i njegovih prethodnika. Daljnji napredak nije vjerojatan osim ako zapadne vlade ne budu uvjetovale pomoć konkretnim koracima koje trebaju poduzeti Bosanci. Ukratko, iako demokracija treba biti središnji cilj poslijeratne izgradnje država, ne može nužno biti i polazište, a ako i jest, od ključne je važnosti snažni inozemni autoritet. Ipak, Bosna pokazuje i to kako je mnogo lakše preuzeti uništenu državu nego odustati od nje. Prvo obećanje Clintonove vlade, uz proračunatu iskrenost, bilo je to da će nazočnost američkih vojnika biti nužna tek godinu dana. Vojnici su u Bosni gotovo sedam godina, a Ashdown i drugi međunarodni stručnjaci vjeruju kako će tamo morati biti barem još nekoliko godina. Irak nudi mnogo opsežniji i složeniji izazov za misiju izgradnje države; može se očekivati da će bilo kakva poslijeratna misija biti još teža i da će trajati još dulje. Bushova vlada treba biti iskrena, i prema sebi i prema javnosti, o opsegu predstojeće misije - i obzirna kada planira dugoročno. Jednako kao što je nevoljko naslijedila shemu Clintonove vlade za Bosnu, njeni će nasljednici sigurno nositi teret provedbe odluka koje će slijedećih mjeseci biti donesene u pogledu Iraka", stoji u uvodniku lista.