BA-GB-protektorat-Glasila/mediji-Politika-Špijunaža-Diplomacija bih-slobodna bosna-7.XI. veliki diktator BiHSLOBODNA BOSNA7. XI. 2002.Veliki diktator ili Visoki predstavnikKada je prije točno deset godina, u jesen 1992. godine,
zastupnik Liberalne stranke u britanskom parlamentu, Paddy Ashdown načuo kako se mediji pripremaju otkriti njegovu ljubavnu aferu s ?rođenom? tajnicom, odlučio ih je preduhitriti: isposlovao je zakonsku zabranu objavljivanja tekstova o sebi u engleskim novinama. No, s istinom i nasiljem nad njom stvari stoje mnogo složenije nego što je to u stanju pojmiti i anticipirati vojnički kruta intuicija lorda Ashdowna. Tako je vrlo brzo priča o njegovom tajnom ljubakanju s tajnicom Patriciom Howard osvanula u Škotskoj, budući da se zakonska zabrana nije odnosila na taj dio Ujedinjenog Kraljevstva.Onaj kome je bilo poznata činjenica da je oronuli lord Ashdown tražio zakonsku zaštitu svog lika i djela, i to u Velikoj Britaniji, zemlji sustavno savršeno izgrađenih demokratskih standarda i nepovredljivih medijskih i građanskih sloboda, morao je osjećati zebnju zbog činjenice da takva osoba stiže u Bosnu i Hercegovinu da uspostavi standarde slobode i demokracije i postavi horizonte
BiH
SLOBODNA BOSNA
7. XI. 2002.
Veliki diktator ili Visoki predstavnik
Kada je prije točno deset godina, u jesen 1992. godine, zastupnik
Liberalne stranke u britanskom parlamentu, Paddy Ashdown načuo
kako se mediji pripremaju otkriti njegovu ljubavnu aferu s
?rođenom? tajnicom, odlučio ih je preduhitriti: isposlovao je
zakonsku zabranu objavljivanja tekstova o sebi u engleskim
novinama. No, s istinom i nasiljem nad njom stvari stoje mnogo
složenije nego što je to u stanju pojmiti i anticipirati vojnički
kruta intuicija lorda Ashdowna. Tako je vrlo brzo priča o njegovom
tajnom ljubakanju s tajnicom Patriciom Howard osvanula u Škotskoj,
budući da se zakonska zabrana nije odnosila na taj dio Ujedinjenog
Kraljevstva.
Onaj kome je bilo poznata činjenica da je oronuli lord Ashdown
tražio zakonsku zaštitu svog lika i djela, i to u Velikoj Britaniji,
zemlji sustavno savršeno izgrađenih demokratskih standarda i
nepovredljivih medijskih i građanskih sloboda, morao je osjećati
zebnju zbog činjenice da takva osoba stiže u Bosnu i Hercegovinu da
uspostavi standarde slobode i demokracije i postavi horizonte
medijskih sloboda. (...) Ljudi iz njegove blizine tvrde da je
Ashdown sve donedavno vjerovao kako je javnu, medijsku sliku o sebi
definitvno riješio zahvaljujući, prije svega, mafijaškoj
udvorničkoj ?Avazovoj? industriji laži, i ekonomsko-propagandnoj
moći svog čovjeka, britanskog smutljivca Johna Sheerera na
Federalnoj televiziji. Isti izvori tvrde da je Ashdown od...
informativnog sektora u OHR-u napravio najcrnji čvrstorukaški
AGITPROP-ovski stožer čiji je jedini cilj jačanje kulta ličnosti
Visokog predstavnika i dizajniranje javnoga mnijenja u skladu s
takvim projektom.
Zato nije nimalo čudno što je agresivni, bezobrazni presing kojim
je brojne ovdašnje redakcije podvrgnuo Ashdowvov komesar za
javnost Julian Breitwaite mnoge od njih (novinara i urednika)
podsjetio na davna olovna komunistička vremena u ovoj zemlji. Na
totalitarna vremena kada je Veliki brat iz komiteta telefonskim
prijetnjama i tajnim zakulisnim rabotama disciplinirao, odnosno
terorizirao medijsku, i javnu pozornicu općenito, ?interesima
radničke klase? i borbe protiv neprijatelja svih boja. Nakon što je
u medijima objelodanjeno kako je britanski lord spriječio uhidbu
ratnog zločinca Radovana Karadžića, Ashdownov AGITPROP započeo je
svoju opasnu kampanju nasilja nad novinarima i urednicima, koja je
koristila tehnike i metode koje su, nažalost, u nekim davnim
vremenima ovdje ostavile trajne posljedice po mentalno zdravlje
građana. Traži se povlašteni status za lorda Ashdowna, odbija se
bilo kakvo njegovo participiranje u rasvjetljavanju istine, drže
diktatorski traktati o ?profesionalizmu?, izdaju naredbe što se
smije a što nikako ne smije pitati Njegovo Veličanstvo Ashdowna,
denunciraju se novinari i redakcije bez ikakvih argumenata na
tajnim diplomatskim sjedeljkama kao oni koji se protive reformama i
preko kojih cure informacije. A pri tom se ignorira najvažnije
pitanje od kojeg je sve krenulo: zašto se ljetos nije uhitilo
Radovana Karadžića kada je bio opkoljen u pravoslavnoj crkvi i
širem području Ozrena, tko je donio naredbu da se obruč oko crkve ne
zatvori a Karadžić i njegovo osiguranje uhite.
?To su gluposti na koje ne želim odgovarati?, samo je promrmljao
Visoki predstavnik, vjerujući da je on taj vrhovni sudac koji
jedini ima pravo i mandat odrediti što je glupost a što nije, o čemu
će govoriti a o čemu ne će. Glupost je, međutim, kada Ashdown tvrdi
da ?mu nije važno tko će biti na vlasti?, glupavo je tvrditi ?da će
smjena visokih političara u RS-u biti kada se završi istraga oko
trgovine Orla s Irakom?. Sjeća li se uopće Ashdown kakva je istraga
prethodila smjeni ministra financija Nikole Grabovca?! Glupost i
drskost je tvrditi da vlasti Alijanse nisu dovoljno brzo provodile
reforme u financijsko-monetarnoj sferi ako takve tvrdnje izriče
onaj koji je jedini zaslužan što Vlada Federacije pola godine radi
bez ministra financija. Nužnost uvođenja PDV-a, o kojoj sada okolo
po šumama i gorama kokodače Paddy Ashdown, bivši ministar financija
Grabovac nagovijestio je prije više od godinu i pol dana, u vrijeme
dok je britanski liberalni špijun bio samo umirovljenik.
Visoki predstavnik Paddy Ashdown ponavlja kako je bivšeg direktora
FOSS-a Munira Alibabića smijenio zbog stanovite naslovnice
Slobodne Bosne. I to je naravno glupost i to je dakako laž, kojoj
nije bila neophodna nikakva istraga. Osobno je preko šarolike mreže
svojih špijuna Ashdown vlastima i visokim dužnosnicima poručivao
da utječu na ?izbalansiranost? u našem listu. Kada smo ljetos
objavili naslovnu stranu s raskošnim viletinama u vlasništvu
kriminalaca iz (tada) bivše vlasti, Alispahića, Šahinpašića,
Radončića, Okerića, Ashdown i Hays su urlali pitajući zašto ?SB? ne
slika i objavljuje vile i dvorce Lagumdžije, Komšića, Zubaka,
Behmena, Mihajlovića. (...)
Visoki predstavnik ovih dana pokrenuo je kampanju primanja
novinara, tijekom koje im govori o svemu samo ne o onome što bi oni
od njega željeli čuti. Novinari su dužni odazivati se na njegove
pozive, on se na njihove zahtjeve uopće ne obazire. Ima doduše on i
lijepih iskustava sa zdravim snagama u novinarstvu: recimo kada mu
Fahrudin Radončić po Damiru Fazliću pošalje 300 maraka vrijednu
bocu njegova omiljenog viskija. U komunistička vremena Tito je
novinare zvao na ?Chiwas? a nije se grebao od njih...," piše Senad
Avdić.