FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

BIH-SLOBODNA BOSNA-7.XI. VELIKI DIKTATOR

BA-GB-protektorat-Glasila/mediji-Politika-Špijunaža-Diplomacija bih-slobodna bosna-7.XI. veliki diktator BiHSLOBODNA BOSNA7. XI. 2002.Veliki diktator ili Visoki predstavnikKada je prije točno deset godina, u jesen 1992. godine, zastupnik Liberalne stranke u britanskom parlamentu, Paddy Ashdown načuo kako se mediji pripremaju otkriti njegovu ljubavnu aferu s ?rođenom? tajnicom, odlučio ih je preduhitriti: isposlovao je zakonsku zabranu objavljivanja tekstova o sebi u engleskim novinama. No, s istinom i nasiljem nad njom stvari stoje mnogo složenije nego što je to u stanju pojmiti i anticipirati vojnički kruta intuicija lorda Ashdowna. Tako je vrlo brzo priča o njegovom tajnom ljubakanju s tajnicom Patriciom Howard osvanula u Škotskoj, budući da se zakonska zabrana nije odnosila na taj dio Ujedinjenog Kraljevstva.Onaj kome je bilo poznata činjenica da je oronuli lord Ashdown tražio zakonsku zaštitu svog lika i djela, i to u Velikoj Britaniji, zemlji sustavno savršeno izgrađenih demokratskih standarda i nepovredljivih medijskih i građanskih sloboda, morao je osjećati zebnju zbog činjenice da takva osoba stiže u Bosnu i Hercegovinu da uspostavi standarde slobode i demokracije i postavi horizonte
BiH SLOBODNA BOSNA 7. XI. 2002. Veliki diktator ili Visoki predstavnik Kada je prije točno deset godina, u jesen 1992. godine, zastupnik Liberalne stranke u britanskom parlamentu, Paddy Ashdown načuo kako se mediji pripremaju otkriti njegovu ljubavnu aferu s ?rođenom? tajnicom, odlučio ih je preduhitriti: isposlovao je zakonsku zabranu objavljivanja tekstova o sebi u engleskim novinama. No, s istinom i nasiljem nad njom stvari stoje mnogo složenije nego što je to u stanju pojmiti i anticipirati vojnički kruta intuicija lorda Ashdowna. Tako je vrlo brzo priča o njegovom tajnom ljubakanju s tajnicom Patriciom Howard osvanula u Škotskoj, budući da se zakonska zabrana nije odnosila na taj dio Ujedinjenog Kraljevstva. Onaj kome je bilo poznata činjenica da je oronuli lord Ashdown tražio zakonsku zaštitu svog lika i djela, i to u Velikoj Britaniji, zemlji sustavno savršeno izgrađenih demokratskih standarda i nepovredljivih medijskih i građanskih sloboda, morao je osjećati zebnju zbog činjenice da takva osoba stiže u Bosnu i Hercegovinu da uspostavi standarde slobode i demokracije i postavi horizonte medijskih sloboda. (...) Ljudi iz njegove blizine tvrde da je Ashdown sve donedavno vjerovao kako je javnu, medijsku sliku o sebi definitvno riješio zahvaljujući, prije svega, mafijaškoj udvorničkoj ?Avazovoj? industriji laži, i ekonomsko-propagandnoj moći svog čovjeka, britanskog smutljivca Johna Sheerera na Federalnoj televiziji. Isti izvori tvrde da je Ashdown od... informativnog sektora u OHR-u napravio najcrnji čvrstorukaški AGITPROP-ovski stožer čiji je jedini cilj jačanje kulta ličnosti Visokog predstavnika i dizajniranje javnoga mnijenja u skladu s takvim projektom. Zato nije nimalo čudno što je agresivni, bezobrazni presing kojim je brojne ovdašnje redakcije podvrgnuo Ashdowvov komesar za javnost Julian Breitwaite mnoge od njih (novinara i urednika) podsjetio na davna olovna komunistička vremena u ovoj zemlji. Na totalitarna vremena kada je Veliki brat iz komiteta telefonskim prijetnjama i tajnim zakulisnim rabotama disciplinirao, odnosno terorizirao medijsku, i javnu pozornicu općenito, ?interesima radničke klase? i borbe protiv neprijatelja svih boja. Nakon što je u medijima objelodanjeno kako je britanski lord spriječio uhidbu ratnog zločinca Radovana Karadžića, Ashdownov AGITPROP započeo je svoju opasnu kampanju nasilja nad novinarima i urednicima, koja je koristila tehnike i metode koje su, nažalost, u nekim davnim vremenima ovdje ostavile trajne posljedice po mentalno zdravlje građana. Traži se povlašteni status za lorda Ashdowna, odbija se bilo kakvo njegovo participiranje u rasvjetljavanju istine, drže diktatorski traktati o ?profesionalizmu?, izdaju naredbe što se smije a što nikako ne smije pitati Njegovo Veličanstvo Ashdowna, denunciraju se novinari i redakcije bez ikakvih argumenata na tajnim diplomatskim sjedeljkama kao oni koji se protive reformama i preko kojih cure informacije. A pri tom se ignorira najvažnije pitanje od kojeg je sve krenulo: zašto se ljetos nije uhitilo Radovana Karadžića kada je bio opkoljen u pravoslavnoj crkvi i širem području Ozrena, tko je donio naredbu da se obruč oko crkve ne zatvori a Karadžić i njegovo osiguranje uhite. ?To su gluposti na koje ne želim odgovarati?, samo je promrmljao Visoki predstavnik, vjerujući da je on taj vrhovni sudac koji jedini ima pravo i mandat odrediti što je glupost a što nije, o čemu će govoriti a o čemu ne će. Glupost je, međutim, kada Ashdown tvrdi da ?mu nije važno tko će biti na vlasti?, glupavo je tvrditi ?da će smjena visokih političara u RS-u biti kada se završi istraga oko trgovine Orla s Irakom?. Sjeća li se uopće Ashdown kakva je istraga prethodila smjeni ministra financija Nikole Grabovca?! Glupost i drskost je tvrditi da vlasti Alijanse nisu dovoljno brzo provodile reforme u financijsko-monetarnoj sferi ako takve tvrdnje izriče onaj koji je jedini zaslužan što Vlada Federacije pola godine radi bez ministra financija. Nužnost uvođenja PDV-a, o kojoj sada okolo po šumama i gorama kokodače Paddy Ashdown, bivši ministar financija Grabovac nagovijestio je prije više od godinu i pol dana, u vrijeme dok je britanski liberalni špijun bio samo umirovljenik. Visoki predstavnik Paddy Ashdown ponavlja kako je bivšeg direktora FOSS-a Munira Alibabića smijenio zbog stanovite naslovnice Slobodne Bosne. I to je naravno glupost i to je dakako laž, kojoj nije bila neophodna nikakva istraga. Osobno je preko šarolike mreže svojih špijuna Ashdown vlastima i visokim dužnosnicima poručivao da utječu na ?izbalansiranost? u našem listu. Kada smo ljetos objavili naslovnu stranu s raskošnim viletinama u vlasništvu kriminalaca iz (tada) bivše vlasti, Alispahića, Šahinpašića, Radončića, Okerića, Ashdown i Hays su urlali pitajući zašto ?SB? ne slika i objavljuje vile i dvorce Lagumdžije, Komšića, Zubaka, Behmena, Mihajlovića. (...) Visoki predstavnik ovih dana pokrenuo je kampanju primanja novinara, tijekom koje im govori o svemu samo ne o onome što bi oni od njega željeli čuti. Novinari su dužni odazivati se na njegove pozive, on se na njihove zahtjeve uopće ne obazire. Ima doduše on i lijepih iskustava sa zdravim snagama u novinarstvu: recimo kada mu Fahrudin Radončić po Damiru Fazliću pošalje 300 maraka vrijednu bocu njegova omiljenog viskija. U komunistička vremena Tito je novinare zvao na ?Chiwas? a nije se grebao od njih...," piše Senad Avdić.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙