AU 6. XI. DS: EUROPSKA JE VOJNA SLABOST

AUSTRIJA DER STANDARD 6. XI. 2002. Europska vojna slabost "'Uvjetno operativno sposoban', glasi presuda o postrojbi EU za brze intervencije, koja bi zapravo trebala preuzeti ulogu čelične ruke zajedničke Sigurnosne i obrambene politike EU (ESVP). Naime, bez komunikacijskih i sredstava za izviđanje, kojima raspolaže NATO, ta je postrojba gluha i slijepa. Budući da trenutno ne funkcionira ni komunikacija među glavnim uporištima ESVP, EU napreduje vrlo sporo na tom području bremenitom simbolikom: napokon, upravo je sporazum Francuske i Velike Britanije u Saint Malou 1998. g. postavio temelj istinskoj obrambenoj politici EU. No, Europljani postaju sve slabiji i unutar NATO-a: za razliku od do zuba naoružanih Sjedinjenih Država, ne mogu staviti savezu na raspolaganje vojnu tehniku ni logistiku, koju bi ovaj trebao u kontekstu novog scenarija prijetnje nakon završetka sukoba Istoka i Zapada. Ta će tema - takozvani 'Capabilities Gap' (duboka razlika u sposobnostima op. prev.) - biti prioritet na sastanku na vrhu NATO-a, zakazanom 22. studenog u Pragu. Takva konstelacija snaga dodatno potencira obrambeno-političku slabost Europljana i premoć Sjedinjenih Država. Tu činjenicu bitno ne mijenja ni proširenje NATO-a na sedam istočnoeuropskih država, koje će najvjerojatnije biti utanačeno u Pragu. Zastarjele vojske tih zemalja ne nude ništa što bi obrambenom savezu danas bilo potrebno. Kao da to nije dovoljno samo po sebi, SAD priželjkuju još i osnivanje NATO-ve postrojbe za brze intervencije, koja bi obuhvatila 20 tisuća vojnika. Nitko u EU ne zna zasada kako bi europski partneri mogli osloboditi resurse za tu svrhu i istodobno ne zakinuti postrojbu EU-a. Da je zaostajanje Europe u vojnoj sferi u prvom redu politički problem znaju ponajprije i Austrijanci, koji nisu spremni izdvojiti novac čak ni za učinkovitu obranu vlastitog zračnog prostora. No, protiv potrebe za štednjom i opće nesklonosti izdvajanju za vojsku bori se i njemački ministar obrane. Trenutno je samo Pariz spreman istinski izdvajati za naoružanje - Britanci su već sada na relativno visokim tehničkom nivou. Upravo je ta točka, naime, strateški interes Francuza: investicije bi u prvom redu trebale biti namijenjene jačanju obrambene politike EU, u kojoj Pariz - uz London - igra vodeću ulogu. U idealnom slučaju, interventna postrojba EU također će zahvaljujući tome postati neovisna o NATO-vim resursima. Doduše, francuski plan krije u sebi i dvije kvake: prvo, može funkcionirati samo ako su i drugi partneri u EU spremni ulagati - a oni pak preferiraju štednju uz pomoć NATO-a. Drugo, London slijedi dijametralno suprotan cilj - Britanci žele u svakom slučaju vezati ESVP za NATO kako se ne bi izgubila povratna veza sa Sjedinjenim Državama. Opisani sukob očituje se danas u konkretnom obliku na Egejskom moru. Naime, planirani sporazum, koji bi Europskoj uniji omogućio automatsko korištenje resursa NATO-a, visi već dvije godine na koncu u vidu dogovora između članica NATO-a Grčke i Turske. Doduše, Atena je u posljednje vrijeme popustila, omogućivši članicama EU da na sastanku na vrhu EU, održanom prije dva tjedna u Bruxellesu, napokon formuliraju zajedničku ponudu NATO-u. U toj su ponudi Turskoj priznata dostatna prava na konzultacije u okviru ESVP da dvojbe Ankare budu raspršene. No, zbog formiranja vlade u Turskoj ne treba očekivati brzo sklapanje odgovarajućeg sporazuma. Vremena pak ponestaje želi li nova postrojba EU za brze intervencije u prosincu ove godine započeti svoj prvi veliki pilot- projekt: riječ je o preuzimanju misije u Makedoniji pod nazivom Amber Fox. U svakom slučaju, Pariz bi želio započeti operativno djelovanje upravo tamo - uz potporu sporazuma s NATO-m ili bez njega. London pak nije moguće pridobiti za taj projekt čak ni argumentom da misiju Amber Fox ionako već sada nose gotovo isključivo Europljani. Britanci ne žele stvoriti presedan", zaključuje na kraju komentara Joerg Wojahn.