IHT 6. XI. REFERENDUMI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. XI. 2002. Što sve referendumi mogu u Europi "Često se može čuti kako, da je o osnivanju Europske gospodarske zajednice glasovalo svih šest zemalja članica te 1957., osnivanje bi vjerojatno bilo odbijeno. Ovo je možda i točno, ali ako su projekt pokretale europske elite, onda je tim više njihova dužnost da se pobrinu da birači daju potporu EU-u. Uz smanjenje potpore Europskoj Uniji i krizu legitimnosti, sve je očitije da ovo nije učinjeno. Irski referendum o Sporazumu iz Nice, sužavajući jaz između ne pretjerano oduševljenih birača i EU-a, pružio je korisne lekcije. Unatoč zamjerkama što se od njih tražilo da ponovno glasuju o istom sporazumu kojeg su već odbili prije 16 mjeseci, i unatoč zalaganju nepopularne vlade za taj sporazum, irski su birači u listopadu glasovali za odobrenje neinspirativnog i nesavršenog sporazuma. Koliko god velike bile greške izravne demokracije, irsko iskustvo dokazuje kako nema boljeg načina da se nadoknadi manjak legitimnosti. Nedavno održani referendum pokazao je kako se ovo može realizirati na tri različita načina. Prvo, referendum potiče pravu raspravu u pogledu problema EU-a i omogućava suočavanje s mitovima o Europi i njihovo eliminiranje, umirujući zabrinutost i uključujući u raspravu birače. Drugo, prisiljava pristaše EU-a da odbace svoj euro - žargon i komuniciraju s biračima običnim jezikom. Konačno, daje moć biračima dajući im konačnu riječ u odlučivanju o velikim promjenama. Prva lekcija posljednjih tjedana u Irskoj jest ta da referendumi EU postavljaju u središte pozornosti na način koji se to inače ne bi moglo ostvariti. Tisak je prenosio analize i komentare. Posteri su se nalazili posvuda. Pristaše i protivnici raspravljali su o problemima u medijima, unijevši toliko potrebnu dozu ljudskosti i dramatičnosti u obično nezanimljiva pitanja EU-a. Uključeni nisu bili samo aktivisti i profesionalno zainteresirani nego i obični birači. Novine su bile preplavljene pismima čitatelja. Pojavio se veliki broj organizacija građana, za ili protiv sporazuma. Održavani su sastanci javnosti. Usredotočenost na Europu omogućila je da u suočavanju s mnogim mitovima o Nici i EU-u sudjeluje i građanstvo. Irskim populistima, kao i onima drugdje u Europi, nezadovoljstvo birača ne može promaknuti, pa to često koriste za svoje kampanje. Mogla su se čuti upozorenja kako će ratifikacija sa sobom donijeti beskonačni diktat navodno svemoćnih eurokrata, dolazak hordi imigranata, dominaciju velikih zemalja nad onim manjima i stvaranje centralizirane superdržave. Takvi strahovi šire se diljem Unije. Kao manje spornim pitanjima EU-a, ne posvećuje im se previše pažnje na nacionalnim izborima, čak niti za vrijeme izbora za Europski parlament. Ipak, ako im se ne suprotstavi, vremenom se ukorjenjuju u svijesti javnosti i postupno dobivaju na važnosti. Kada se irska umjerena većina suočila s tim strahovima, teoretičari zavjere koji stoje iza njih prikazani su kao ekscentrici. Drugo, spuštanje pristaša integracije na zemlju - onima koji se uključe u EU, od službenika, ministara koji nazoče redovnim sastancima vijeća do ponekog seljačine koji dobije mjesto u Europskom parlamentu, redovno se dogodi neobična stvar. Nakon nekoliko mjeseci, savršeno svladaju eurožargon. Grandiozna retorika i govori začinjeni kraticama u pogledu opskurnih pitanja EU-a uskoro postanu njihov ustaljeni način govora. Zauzetim ljudima s ograničenim interesom za politiku ovo ide na živce. Suočeni s takvim načinom govora pristalica EU-a, na prvom irskom referendumu za Sporazum iz Nice, neki su glasovali 'ne' a većina ostalih uopće nije glasovala. No, poraz je polučio rezultate. Svjesni toga što je na kocki, eurofili su shvatili potrebu da objasne biračima običnim jezikom, i sa žarom, ne samo prednosti Nice nego i to zbog čega je EU i dalje u njihovom interesu. Disciplinirajući učinak referenduma na političare ima i druge prednosti. Irski predstavnici dvaput će promisliti prije no što pokleknu pred europskim porokom- okrivljavanju 'Bruxellesa' za nepopularne politike kada im god to bude odgovaralo. Treća prednost referenduma je ta da moć vraća u ruke birača. Lekcija prvog irskog referenduma bila je jasna: ako birače uzimate zdravo za gotovo, to činite preuzimajući na sebe rizik- prije ili kasnije to će vam se osvetiti. Irci su lipnju 2001. upravo to i učinili. Izbori jamče da svatko ima glas i da je svaki glas važan. Čak i za one koji se protive daljnjoj integraciji u EU, ovo barem sprječava osjećaj bespomoćnosti. Nakon drugog irskog referenduma o Nici, razloga za održavanje referenduma u pogledu promjena sporazuma ima više no ikad. Ova zamisao trebala bi zanimati i Europski konvent o budućnosti Europe. Konvent je za sada bio usredotočen na ostvarivanje veće učinkovitosti EU-a i rješavanje najočitijih primjera manjka demokracije. No učinkovitije predsjedništvo i rigoroznija primjena principa o subvencioniranju neće povećati entuzijazam birača i smanjiti njihovo zaziranje od EU-a. Stajalište 'mi znamo najbolje' u Europi je funkcioniralo neko vrijeme, ali neće još dugo. Bez radikalne promjene, manjak interesa i nevoljki pristanak mogu se pretvoriti u nešto mnogo gore. Referendumi su pravi način za rješavanje problema legitimnosti u EU-u", piše Dan O'Brien, urednik "Economist"-ovog istraživačkog odjela.