ZAGREB/WEST LAFAYETTE, Ind, 7. studenoga (Hina) - Neškodljiv i prirodan način razgradnje PCB-a, opasnih kemikalija koje zagađuju okoliš, sad nam je nadohvat ruke, najavljuju znanstvenici sa sveučilišta Purdue i sveučilišta British
Columbia.
ZAGREB/WEST LAFAYETTE, Ind, 7. studenoga (Hina) - Neškodljiv i
prirodan način razgradnje PCB-a, opasnih kemikalija koje zagađuju
okoliš, sad nam je nadohvat ruke, najavljuju znanstvenici sa
sveučilišta Purdue i sveučilišta British Columbia. #L#
Skupina znanstvenika otkrila je ključnu prepreku zbog koje
mikroorganizmi ne razgrađuju poliklorin bifenile ili PCB, ističe
se u priopćenju sveučilišta Purdue.
Poliklorin bifenili su trajne i potencijalno vrlo opasne
industrijske kemikalije prisutne u okolišu, a ovo bi otkriće moglo
znanstvenike poučiti kako navesti mikroorganizme da razgrađuju PCB
na ekološki siguran način.
"Izdvojili smo jednu od glavnih prepreka uklanjanju PCB-a na
prirodan način", kaže Jeffrey T. Bolin, profesor biologije i član
Centra za strukturalnu biologiju Markey pri sveučilištu Purdue, te
Centra za istraživanje raka.
PCB su se proizvodili i koristili u industriji sve dok šezdesetih i
sedamdesetih godina nije otkriveno da su otrovni za životinje.
Masovna trovanja u to vrijeme bila su rezultat kontaminacije hrane
s PCB-om. PCB se više ne proizvode u Americi, no njihova otpornost
još je problem u cijelome svijetu, jer nijedna od dosadašnjih
metoda za uklanjanje PCB-a iz okoliša nije bila uspješna. Naprotiv,
neke od njih rezultirale su nastajanjem novih toksina, npr.
dioksina.
"Cijela je Zemlja zagađena s PCB-om", kaže Bolin. "Ima ih u tlu, pa i
u arktičkom ledu. Akumuliraju se u organizmima od baze prema vrhu
hranidbenog lanca, posebno u vodenom okolišu. Zato organizmi koji
se hrane ribom - a tu pripadaju i ljudi - mogu apsorbirati velike
količine PCB."
Brojne štetne kemikalije u okolišu razgrađuju se na bezopasne
produkte prirodnim putem, tj. djelovanjem mikroorganizama. Kod
PCB-a to nije slučaj, jer njihov okus ne odgovara bakterijama i
gljivicama.
"Molekule PCB-a vrlo su slične nekim organskim molekulama kojima se
neke bakterije hrane", kaže Bolin. "No zbog mnoštva malih razlika,
bakterije ne mogu potpuno probaviti PCB. Kad bi mogle - najveći
svjetski problem zagađenosti bio bi riješen. Zato smo se pitali:
kako poboljšati sposobnost bakterija da probave PCB?"
Tražeći odgovor na pitanje znanstvenici su usvojili dvostruku
strategiju: prvo, otkriti u kojem segmentu probave bakterije imaju
poteškoća sa probavljanjem PCB-a; drugo, uzgojiti bakterije
poboljšanih svojstava u tom segmentu.
"Proces probave sastoji se od niza lančanih kemijskih reakcija. Ako
bakterija ne može premostiti samo jedan korak u tom lancu - probave
nema", kaže Bolin. "Mi smo izolirali jedan takav problematičan
korak."
To je omogućilo znanstvenicima da se fokusiraju na poboljšanje
svojstava bakterija za borbu protiv PCB. Bolin i njegov kolega
Lindsay Eltis misle da mikroorganizmi mogu "naučiti" konzumirati
PCB.
"Vrsta će se prilagoditi novom okolišu za nekoliko generacija",
kaže Eltis, profesor mikrobiologije i biokemije na sveučilištu
British Columbia. "Kod bakterija novu generaciju možemo dobiti
svakih nekoliko minuta, u prikladnim laboratorijskim uvjetima.
Nadamo se da ćemo uspjeti izabrati vrstu bakterija kojoj su PCB bar
malo ukusni. Zatim bismo morali popravljati to svojstvo, sve dok ne
dobijemo generaciju kojoj će PCB biti dovoljno ukusni da ih koristi
kao izvor hrane."
Uspiju li znanstvenici, to će značiti da bi PCB mogao nestati iz
okoliša. Međutim, Eltis naglašava da je pred njima još velik
posao.
(Hina) ljv dgk