FR-US-IQ-nafta-Burze/dionice-Goriva franc-le monde od 31.10.02. međunarodne naftne tvrtke traže u iraku nova ležišta FRANCUSKALE MONDE31.X.2002.Irak je u središtu strategija velikih međunarodnih naftnih kompanija"Uvijek na nju
misliti, a nikada o njoj ne govoriti: geslo je velikih svjetskih naftnih kompanija u svezi s iračkom naftom koja potiče apetit u najvećih naftnih tvrtka u Americi i u drugim zemljama.PSA (production sharing agreement): u naftnom žargonu ta je kratica čarobna formula koja omogućuje da se izvuče korist iz prevelike cijene na burzi. Ugovor o raspodjeli proizvodnje između neke zemlje i kompanije omogućuje potonjoj da u završni račun uvrsti zalihe koje nadzire. Računovodstveni postupci smatraju ta prava na istraživanje i na bušenje kao konkretnu imovinu. Razumljivo je da takva procjena vrijednosti imovine privlači ulagače. Naprotiv, druga vrsta ugovora, pružanje usluga, koji nije toliko probitačan, nema isti pozitivan učinak na dionice. Ne želeći dijeliti suverenitet nad svojim energetskim bogatstvom, zemlje poput Iraka i Kuvajta ne žele, primjerice, odobriti PSA. Naprotiv, ugovori o istraživanju i dobivanju nafte koje je nedavno potpisao Sadam
FRANCUSKA
LE MONDE
31.X.2002.
Irak je u središtu strategija velikih međunarodnih naftnih
kompanija
"Uvijek na nju misliti, a nikada o njoj ne govoriti: geslo je
velikih svjetskih naftnih kompanija u svezi s iračkom naftom koja
potiče apetit u najvećih naftnih tvrtka u Americi i u drugim
zemljama.
PSA (production sharing agreement): u naftnom žargonu ta je kratica
čarobna formula koja omogućuje da se izvuče korist iz prevelike
cijene na burzi. Ugovor o raspodjeli proizvodnje između neke zemlje
i kompanije omogućuje potonjoj da u završni račun uvrsti zalihe
koje nadzire. Računovodstveni postupci smatraju ta prava na
istraživanje i na bušenje kao konkretnu imovinu. Razumljivo je da
takva procjena vrijednosti imovine privlači ulagače. Naprotiv,
druga vrsta ugovora, pružanje usluga, koji nije toliko probitačan,
nema isti pozitivan učinak na dionice. Ne želeći dijeliti
suverenitet nad svojim energetskim bogatstvom, zemlje poput Iraka
i Kuvajta ne žele, primjerice, odobriti PSA. Naprotiv, ugovori o
istraživanju i dobivanju nafte koje je nedavno potpisao Sadam
Husein s nekim tvrtkama (među kojima i s TotalFinaElfom) jesu PSA.
Istina je, uništene naftne infrastrukture i sankcije jako su
ograničile manevarski prostor iračkih čelnika na pregovorima.
U Washingtonu, kao i u Londonu, dužnosnicima Iračkog nacionalnog
kongresa (CNI), saveza oporbenih pokreta kod kuće i u progonstvu,
neupadljivo se laska. ExxonMobil i Chevron-Texaco maze Ahmeda
Chalabija, jednog od najvećih protivnika bagdadskog režima koji je
posebno blizak američkom dopredsjedniku Dicku Cheneyju.
I Britanci žele prihvatiti taj izazov. Royal Dutch/Shell opet je
pokrenuo svoje mreže koje je ispleo 1998., u neuspjelom napadaju
čarima na Bagdad. Protjeran iz Iraka početkom 1960-ih, BP je
ponovno aktualizirao svoje stare geološke karte. Glavni direktor
BP-a John Browne bio je u utorak više nego jasan u svezi s razdobljem
nakon Sadama Huseina, rekavši: 'Rado bismo bili sigurni da ćemo svi
biti ravnopravni i da neće biti prethodnih nagodaba'. Tako jako
lobiranje je u srazmjeru s ulogom.
Na pitanje 'Le Mondea', službeni predstavnik CNI-ja nastojao je na
činjenici da će nova momčad, svrgne li se diktator, ostati pri
načelu ugovora o raspodjeli proizvodnje. U prilikama pada burze,
naftne dionice ulijevaju povjerenje zbog svoje materijalne strane
i dobrog držanja cijene barila. Stoga ne čudi što se financijski
krugovi više zanimaju, dođe li do sukoba, za nužnu preraspodjelu
karata u iračkoj naftnoj igri. 'Nema nikakve dvojbe da su za tvrtke
čije su dionice uvrštene na burzu, presudni izgledi za rast. U ovom
času nema naftnog područja koje bi više obećavalo od Iraka i
njegovih dvanaest milijarda barila dokazanih zaliha. Svjetska
proizvodnja je u zastoju jer nema većih pronalazaka': prema
riječima stručnjaka iz Cityja, sve velike naftne kompanije u
potrazi su za novim ležištima kako bi zadovoljile predviđeno
povećanje svjetske potražnje. (...)
Zadnji je adut iračke nafte što je cijena dobivanja upola manja nego
iz bušotina na velikim morskim dubinama. Unatoč naporima velikih
kompanija da smanje svoje pogonske troškove (masovno otpuštanje,
financijska konsolidacija), oni su i dalje previsoki, misle
analitičari.
Ostaje jedna velika nepoznanica: hoće li nova prozapadna i stabilna
vlada u Bagdadu poštovati velike ugovore potpisane s desetak
neameričkih kompanija? Te licence još nisu počele vrijediti zbog
sankcija prema Bagdadu. Nema dvojbe da će se ugovori, svrgne li se
Sadam Husein, preispitati u korist američkih kompanija. No
francuski, ruski i kineski naftaši sigurno će se snažno oduprijeti
takvom preokretu. Napokon, goleme su potrebe za ulaganjem u irački
proizvodni sustav. To orijaško gradilište zahtijeva ne samo novac,
nego i vrijeme. Zbog tih je teškoća mešetar crnim zlatom u Ženevi
rekao: 'Da bi bila svjetski čimbenik, iračkoj industriji trebaju
sve velike kompanije, ne samo američke. Gotovo je sigurno da će se
ići u pravcu nagodbe'", iz Londona izvješćuje M.R.