WP 29. X. TKO TO TAMO KUKURIJEČE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 29. X. 2002. Kukurijekanje u UN-u "Dok se europska elita tužila zbog nedovoljnog poštivanja Amerike prema Europi i multinacionalnim pothvatima, Romano Prodi, predsjednik Europskog povjerenstva, za koji se europske elite nadaju kako nagovješćuje europsku superdržavu, kazao je: 'Glupost.' To je njegov opis proračunskih pravila Europske unije. Proračunska pravila EU-a dobila su ime po onome što koče: Pakt za stabilnost o rastu i uravnoteženju proračuna. On od zemalja članica EU-a zahtijeva, bez obzira na njihove zasebne gospodarske uvjete, da imaju uravnotežene proračune, i predviđa stroge financijske kazne za deficite u proračunu koji prekoračuju 3 posto BDP-a. Ipak, ta pravila nemaju gotovo nikakvu težinu. Zemlje ih krše, često to maskirajući 'kreativnim' računovodstvom. Europske zemlje još uvijek imaju različite predodžbe o vlastitim potrebama i interesima, i ponašaju se u skladu s time. Stoga je 'Europa' još uvijek tek geografski a ne politički pojam. Tu su i pretjerano strpljivi napori predsjednika Busha da uvjeri Ujedinjene Narode u to da svoje rezolucije u pogledu Iraka shvati ozbiljno. Revna manjina Amerikanaca žudi za UN-ovim odobrenjem američke vojne akcije protiv Iraka. Ta manjina nije imala takvih potreba kada je posrijedi bila vojna akcija protiv Srbije. Tada se odobrenje NATO-a smatralo prikladnom zamjenom za onu Ujedinjenih naroda. Amerikance koji traže odobrenje Ujedinjenih naroda ne tiču se svih 190 zemalja članica UN-a nego samo europske članice. I to ponajprije one zapadnoeuropske zemlje koje su ti revni Amerikanci posjetili koristeći svoje Interrail karte dok su bili studenti. Zemlje kao što je Francuska. Francuska maska velesile sve je manje uvjerljiva, još od franko- pruskog rata. Danas pokušava koristiti svoj zastarjeli status stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a kao zamjenu za pravu geopolitičku težinu. Ipak, ovo je sve smješnije. Prije nekoliko godina, na sastanku ministara obrane zemalja članica NATO-a, francuski se sudionik ponašao tipično francuski, oholo naglašavajući neslaganje svoje zemlje s Amerikom. Ipak, nedugo nakon što se američki ministar obrane vratio iz Europe, njegov je francuski kolega nazvao i zatražio da američki transportni zrakoplovi C-130 pomognu i prevezu francuske vojnike u hitnoj misiji. Francuske zračne snage bile su potpuno zapuštene. Kako se približavao Zaljevski rat, Francuska je ukrcala jedan od svoja dva nosača zrakoplova zrakoplovima, od kojih su mnogi preostali još iz Korejskog rata, i poslala ih u Zaljev. Zatim se Francuska predomislila, i nosač zrakoplova se vratio. Francuska ilustrira europsku uzaludnu želju da ima geopolitičku moć a da ne plati cijenu za to, posebice kada je posrijedi vojska. Čak i u slučaju da Europa jednom skupi dovoljno volje da zasluži moć i utjecaj, njeno sve sporije gospodarstvo to bi spriječilo. Europski zakoni za rad i socijalnu skrb guše kreativne energije kontinenta. A demografski trendovi jamče stagnaciju. Devet od deset najstarijih stanovništava u svijetu živi u Europi. Do 2050., većina europskih populacija bit će malobrojnije nego su to danas- talijansko stanovništvo će biti manje za 25 posto - a samo 57 posto europskog stanovništva bit će u djelatnoj dobi. Na svaka dva talijanska umirovljenika bit će samo tri radnika. Staro stanovništvo, sve manji natalitet i netolerancija prema poticanju imigracije potiču dugoročnu gospodarsku anemiju. Francuzi, kao i drugi Europljani koji žarko žele kompenzaciju za svoju slabost, za koju su sami krivi, žele da Sjedinjene Države shvate ozbiljno Ujedinjene narode, odnosno njih. Europske elite tvrde kako će europsko jedinstvo - misleći pritom na birokratsku superstrukturu EU-a nadograđenu na onu pojedinih država - dati Europi težinu jedinstvene države koja će biti ravnopravna onoj američkoj. To se ne će dogoditi, ali Europsko hinjenje jedinstva treba poštivati. Ujedinjene narode treba reformirati. 'Europi' treba ponuditi samo jedno mjesto u Vijeću sigurnosti, u kojem može biti stalni član. U UN-u ne bi smjelo biti odvojenih članstava za zemlje članice EU-a, kao što to nije slučaj ni s državama SAD-a. Za sada, Amerika bi trebala predložiti razumnu iračku rezoluciju, o kojoj bi se trebalo glasovati unutar UN-a. Bilo kakav francuski veto treba ignorirati i slijediti američke interese. Francuski pijetao kukuriječe u europski suton. Kronika Prvih križara bila je naslovljena 'Gesta Dei per Francos'- 'Djela koje je Bog ostvario kroz Francuze.' Kukurikanje je prirodno za naciju čiji je simbol pijetao, no ono ne odjekuje izvan UN-a, koji ne shvaća vlastite rezolucije ozbiljno i kojeg se i samog teško može shvatiti ozbiljno sve dok prihvaća fikciju kako je Francuska važna sila", piše George F. Will.