GB-RU-terorizam-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi vb-Independent 26. X. Putinova ratna cijenat? VELIKA BRITANIJATHE INDEPENDENT26. X. 2002Predsjednik Putin plaća cijenu za svoj rat protiv čečenskog naroda "Stanje u Rusiji
velika je tragedija, u pravom smislu te riječi. U razvoju situacije koja je dovela do otmice talaca koju su u Moskvi proveli teroristi samoubojice bilo je nečeg nesmiljenog. Ipak greška u karakteru koja je dovela do ove sadašnje katastrofe ne leži toliko u predsjedniku Vladimiru Putinu koliko u čitavom ruskom narodu. Putin je izabran na demokratskim predsjedničkim izborima, u ožujku 2000. godine. Na odabir Putina kao predsjednika bitno je utjecala njegova vojna kampanja protiv čečenskih pobunjenika. Rusku je psihologiju veoma lako shvatiti. Propast komunizma zemlji je oduzela i teritorij i ponos. Kada je Borisu Jeljcinu, starom showmanu, posljednjeg dana 20. stoljeća istakao i posljednji dan predsjedničkog mandata, i kada je predložio Putina za svog nasljednika, predsjednički izbori bili su trenutak da Rusi kažu kako je bilo dosta popuštanja. Crta je trebala biti povučena u Čečeniji. Ovo nije bila neovisna republika kojoj je ustav SSSR-a mogao dopustiti odvajanje. Čečenija je bila- unatoč dugoj povijesti separatizma- dio Rusije.
VELIKA BRITANIJA
THE INDEPENDENT
26. X. 2002
Predsjednik Putin plaća cijenu za svoj rat protiv čečenskog naroda
"Stanje u Rusiji velika je tragedija, u pravom smislu te riječi. U
razvoju situacije koja je dovela do otmice talaca koju su u Moskvi
proveli teroristi samoubojice bilo je nečeg nesmiljenog.
Ipak greška u karakteru koja je dovela do ove sadašnje katastrofe ne
leži toliko u predsjedniku Vladimiru Putinu koliko u čitavom ruskom
narodu. Putin je izabran na demokratskim predsjedničkim izborima,
u ožujku 2000. godine. Na odabir Putina kao predsjednika bitno je
utjecala njegova vojna kampanja protiv čečenskih pobunjenika.
Rusku je psihologiju veoma lako shvatiti. Propast komunizma zemlji
je oduzela i teritorij i ponos. Kada je Borisu Jeljcinu, starom
showmanu, posljednjeg dana 20. stoljeća istakao i posljednji dan
predsjedničkog mandata, i kada je predložio Putina za svog
nasljednika, predsjednički izbori bili su trenutak da Rusi kažu
kako je bilo dosta popuštanja.
Crta je trebala biti povučena u Čečeniji. Ovo nije bila neovisna
republika kojoj je ustav SSSR-a mogao dopustiti odvajanje.
Čečenija je bila- unatoč dugoj povijesti separatizma- dio Rusije.
U prvom čečenskom ratu, koji je trajao od 1994. do 1996. godine, a
koji je završio de facto autonomijom za Čečeniju, Rusi su bili
osramoćeni. Kampanja podjarmljenja koju je Putin započeo 1999.
godine trebala je uskrsnuti Veliku Rusiju i položiti temelje za
obnavljanje ruskog ponosa.
Zapadni prigovori zbog brutalnosti te kampanje, zbog potpunog
uništenja velikog dijela Groznog, čečenske prijestolnice, i zbog
kršenja ljudskih prava, za mnoge su Ruse značili tek potvrdu
reputacije Putina kao snažnog čelnika. Čečenski vjerski
ekstremisti pokušavali su proširiti džihad protiv ruske vladavine
na susjedne muslimanske regije, dok su poluautonomni vladari
Čečenije pokazali kako su i sami zapravo tek brutalni gangsteri.
No međunarodni protest protiv ruske vojne kampanje u Čečeniji, u
kojem je sudjelovao i ovaj list, imao je i praktičniji argument za
protivljenje politici divljačke represije- to da ona jednostavno
neće biti učinkovita.
Još gore od toga, ona će ojačati i radikalizirati najekstremnije
elemente čečenskog nacionalizma, i osigurati dominaciju
nerazumnih muslimanskih teokrata.
U skladu s dramatikom ove tragedije, kada su čečenski gerilci
podmetnuli bombe u stambene zgrade u Moskvi, to nije potaknulo
reviziju politike nego odlučnost da će se nad Čečenijom provoditi
još brutalnija represija. Kada je George W. Bush okupio međunarodnu
koaliciju protiv terorizma, Putinu nije palo na pamet istaknuti
sličnosti između otmičara koji su SAD napali 11. rujna i čečenskih
nacionalista- zahvalno je upotrijebio retoriku rata protiv
terorizma kako bi opravdao kršenje ljudskih prava u vlastitom
susjedstvu.
Kakav god bio rezultat moskovske opsade kazališta, dugoročna
solucija za čečenski terorizam jest razgovor a ne daljnja
represija. Čečenski nacionalni i etnički identitet je jasan i već
je dugo različit od onog ruskog. Postoji, stoga, i legitimna težnja
samoodređenju koja bi trebala poslužiti kao početna točka u
pregovorima.
Putina se sigurno neće moći lako nagovoriti na ovu soluciju, to čak
nije niti vjerojatno. No ovo je rješenje u konačnici jedini način na
koji se nacionalistički terorizam može utrti u korijenu, kao što je
to slučaj i u Sjevernoj Irskoj i u slučaju izraelsko- palestinskog
sukoba.
Ako se nastavi jačanje stiska u Čečeniji, to će samo produljiti
rusku tragediju", stoji u uvodniku lista.