FRANC-LE MONDE OD 15.10.02. KRIZA U LATINSKOJ AMERICI

FRANCUSKA LE MONDE 15.X.2002. Nakon reforma - razočaranje "(...) Treći put u manje od deset godina (Meksiko 1994., Brazil 1999., Argentina i Brazil danas), Latinska je Amerika sučeljena s velikom krizom. Taj kontinent, koji je od sredine 1980-ih bio laboratorij liberalizacijskih politika koje su zagovarale međunarodne financijske ustanove i koji se jedno vrijeme isticao kao primjer, pa i izvozio svoje 'šok-terapije' u istočnu Europu koja se nakon pada Berlinskog zida oslobodila komunizma, danas je, više nego bilo koji drugi, osjetljiv na promjene konjunkture i priljeva međunarodnog kapitala. 'Nakon gotovo dvadeset godina protržišnih reforma koje su omogućile uspješnu borbu s hiperinflacijom i priljev stranog kapitala, ovo je područje u položaju koji zabrinjava, kao što je zabrinjavao i početkom 1980-ih', kaže ekonomist Yilmaz Akyuz, direktor odjela za globalizaciju i za razvojne strategije u Konferenciji UN-a za trgovinu i razvitak (CNUCED). 'Naglo usporavanje rasta i recesija kroz koje prolaze mnoge zemlje, mogu izazvati novu krizu duga, a za razvoj će još jedno desetljeće možda biti izgubljeno'. Georges Couffignal, profesor na visokoj školi za Latinsku Ameriku u Parizu, koji je manji pesimist, ističe da zemlje na tom području imaju velike mogućnosti za oporavak, priznajući ipak da 'reforme nisu ispunile obećanja'. (...) 'Okretanje kontinenta sporazumu iz Washingtona temeljilo se na pokretačkoj zamisli da će se samo liberalizacijom osloboditi okova duga i pronaći pouzdane izvore financiranja', podsjeća Carlos Quenan, predavač na sveučilištu Sorbonne-Nouvelle. Sadašnje velike teškoće s kojima se susreću Argentina i Brazil, dvije najveće zemlje na tom području, pokazuju ograničenost te strategije ako se, za razliku od Azije, ne oslanja na domaća ulaganja i na veću štednju. (...) Premda se izvoz kretao u 'azijskom' ritmu, uvoz je često rastao brže, stvarajući gotovo stalni manjak. Dakako, ta se slika mora dotjerati vodeći računa o finijim razlikama. Razlike između Meksika i malih zemalja srednje Amerike koje je ščepalo sjevernoameričko tržište i gdje su se razvile montažne industrije te andskih zemalja u čijoj razmjeni više od osamdeset posto ide na sirovine, ne daju se uspoređivati. No općenito, zaključuje Yilmaz Akyuz, želeći rastumačiti te opetovane krize, 'Latinska Amerika je išla prebrzo i predaleko je otišla na putu financijske i trgovačke liberalizacije. Čitavi sektori njezina proizvodnog sustava - najbolji je primjer Argentina - žrtve su naglog otvaranja'. Zato ne iznenađuje što većina Latinoamerikanaca kritički gleda na reforme s kojima se počelo prije petnaest godina. Prema istraživanju Latinobarometra spočetka godine, u sedamnaest zemalja regije, dvije trećine ispitanika su s pesimizmom razmišljale o budućnosti, a 63 posto ih je reklo da privatizacija nije donijela koristi zemlji. Novost je da nezadovoljni nisu samo najsiromašniji slojevi, već i srednja klasa koju su jako pogodile promjene rasta. Prvakinja promjena, Latinska Amerika obranila je naslov i nakon tih nemirnih godina. Premda se Meksiko pridružio 'prvom svijetu' postavši 1994. član OECD-a, kluba razvijenih zemalja, i on je promaknut u laboratorij Svjetske banke radi provjere njezine politike borbe sa siromaštvom. Kakve pouke možemo izvući iz ovih rezultata? Ići dalje, kažu liberalni gospodarstvenici koji neuspjeh svog obrasca obrazlažu nepotpunom provedbom reforma. Treba načiniti stanku, traže drugi koji su doista zabrinuti zbog obrata koji je doživjela pustolovina. Raspra je otvorena i 'Chicago boysi' - južnoamerički gospodarstvenici koji su studirali na čikaškom sveučilištu - danas više nisu suvereni vladari. Ideologija 'manje države', a 'više tržišta' zadobila je u krizama nekoliko kvrga. Čak i međunarodne financijske ustanove (MMF, Svjetska banka) priznaju da su otišle predaleko", piše Laurence Caramel.