DE-HR-rat-Obrana-Književnost nj 16.X.-junge freiheit-Domazetov 'determinirani kaos' NJEMAČKAJUNGE FREIHEITbr. 41/02.Determinirani kaos"'Danas rat ne vode vojnici nego mediji'. Ta se tvrdnja nalazi u knjizi koja uskoro izlazi u
hrvatskom glavnom gradu Zagrebu. Autor je - od sadašnje kriptokomunističke vlasti prisilno umirovljen - admiral Davor Domazet Lošo koji je tijekom Domovinskog rata devedesetih godina bio šef vojne obavještajne službe.Pod naslovom 'Hrvatska i veliko ratište - međunarodne igre na području bivše Jugoslavije' Domazet rođen 1948. u Sinju u Dalmaciji, zastupa neke nekonvencionalne teze. Da se današnje ratovanje događa u obliku 'informacijskog rata', u kojemu nastaje 'virtualna' stvarnost - ne onakva kakva jest, nego kakvoj se teži u skladu s nacionalnim interesima glavnih aktera.Suvremeni rat odnosno 'ne-rat' razvijen je tijekom osamdesetih godina i to u obliku 'upravljanja krizom'. Njegov cilj je bilo očuvanje mira. No ako se pita kako se čuva mir, odgovor tada glasi: vojnom silom.To ipak znači da istinski mir uopće ne postoji - jer to osiguravanje mira nije drugo doli 'derivat rata': 'determinirani kaos'. Radi se
NJEMAČKA
JUNGE FREIHEIT
br. 41/02.
Determinirani kaos
"'Danas rat ne vode vojnici nego mediji'. Ta se tvrdnja nalazi u
knjizi koja uskoro izlazi u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu. Autor
je - od sadašnje kriptokomunističke vlasti prisilno umirovljen -
admiral Davor Domazet Lošo koji je tijekom Domovinskog rata
devedesetih godina bio šef vojne obavještajne službe.
Pod naslovom 'Hrvatska i veliko ratište - međunarodne igre na
području bivše Jugoslavije' Domazet rođen 1948. u Sinju u
Dalmaciji, zastupa neke nekonvencionalne teze. Da se današnje
ratovanje događa u obliku 'informacijskog rata', u kojemu nastaje
'virtualna' stvarnost - ne onakva kakva jest, nego kakvoj se teži u
skladu s nacionalnim interesima glavnih aktera.
Suvremeni rat odnosno 'ne-rat' razvijen je tijekom osamdesetih
godina i to u obliku 'upravljanja krizom'. Njegov cilj je bilo
očuvanje mira. No ako se pita kako se čuva mir, odgovor tada glasi:
vojnom silom.
To ipak znači da istinski mir uopće ne postoji - jer to osiguravanje
mira nije drugo doli 'derivat rata': 'determinirani kaos'. Radi se
o tomu da se zavlada najvažnijim geostrategijskim poveznicama. To
se ne postiže klasičnim ratom nego proizvodnjom tog
'determiniranog kaosa'. 'Vanjski suigrači' odlučuju o dopuštenim
količinama nasilja. Lokalne snage sudjeluju u primjeni sile. 'U
takvoj političkoj igri', piše admiral, 'moraju svi biti krivi', jer
to najbolje odgovara inozemnim 'misliocima'. I pozitivnim snagama
(koje se bore protiv agresora) treba naknadno podvaliti ratne
zločine.
Domazet optužuje visoke časnike 'međunarodne zajednice' da su
svjesno izazvali sukob između Hrvata i muslimana i pomagali Srbima.
Da se sve to na jugoistoku događalo s nakanom slabljenja prostora.
Stoga je 'determinirani kaos' trebalo održavati na stanovitoj
razini. Gospodarsko slabljenje prostora trebalo je stranim snagama
omogućiti da jednoga dana sve jeftino otkupe: 'Nitko u takvom ratu
ne sudjeluje zbog dobročinstva i zbog ljudskih prava, kako tvrde
mediji. Ne! Nego zbog boljeg položaja u borbi za vladanje svijetom.
'Što se tiče Hrvatske i Bosne, tamo su nasiljem upravljale strane
sile da bi na kraju izjavile: 'Moramo biti tu, jer ako odemo, izbit
će rat.'
Hrvatska i Bosna su 'laboratoriji' u kojima je iskušan
determinirani kaos. Sada se iskušava novi ratni model u 'crnoj
rupi' - a ona se proteže od Hrvatske preko Crnog mora, Kavkaza,
kaspijske regije i Kazahstana sve do Filipina. Tu će se, kaže
Domazet, u XXI. stoljeću odlučivati borba za vlast u svijetu - čitaj
naftu. A zatim će slijediti borba za pitku vodu, jer se tamo nalaze
dvije trećine svjetskih pričuva vode.
Na kraju bivši šef obrane odaje jednu tajnu. Hrvati su znali da
vojni ataše jedne NATO-ove države radi za Srbe. Opskrbljivali su ga
lažnim podatcima", piše Carl Gustaf Stroehm.