NJ 18. IX. TAZ: SCHROEDEROVA ANTIRATNA KAMPANJA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 18. IX. 2002. Schroederovo NE i dalje je vjerodostojno "Inspektorima UN za oružje ponovno je dopušten dolazak u Irak. Čini se da je rat koji se još jučer činio gotovo neizbježnim privremeno otklonjen. Odluka Sadama Huseina na dopusti neograničene inspekcije oružja opovrgava, između ostalog, predodžbu o iracionalnom demonu, kakvim ga povremeno prikazuju. Sadam očigledno ne srlja nerazumno u propast - za razliku od 1991. g. postupa racionalno, hladnokrvno a s pozicije moći, predvidivo. Budući da ni Saudijska Arabija više ne isključuje mogućnost rata koji će biti utemeljen na mandatu UN-a, diktator je iskoristio posljednju priliku za spas svog režima: čini se da je nagon za samoodržanjem jači od uživanja u apokalipsi. Što će sada učiniti Gerhard Schroeder? Opetovano je jasno i glasno odbijao rat protiv Iraka. Bilo je to ispravno stajalište budući da bi rat radi osvajanja Bagdada bio pogrešan, kratkovidan i opasan. No, Schroeder je time istodobno oslabio kulisu prijetnje koja je očigledno upravo potaknula Sadama na popuštanje. Postavlja se sljedeće pitanje: je li time potvrđena ispravnost kritike Edmunda Stoibera i mnogih drugih političara, angažiranih u sferi vanjske politike - uključujući i one iz redova crveno-zelene koalicije - da izdvojeni nastup Njemačke nije bio ispravan? I hoće li se Schroederova antiratna retorika, koja je dovela crveno-zelenu koaliciju nadomak pobjede, urušiti u posljednjem trenutku? Neće. Valja reći: nažalost, neće. Naime, opasnost rata nije trajno već tek privremeno otklonjena. To kristalno jasno pokazuju reakcije Washingtona i Londona, gdje neki jastrebovi očigledno smtraju Sadamovo povlačenje posebno podmuklim pokušajem sabotaže njihovih teškom mukom skovanih ratnih planova. Bude li američka vlada po svaku cijenu ustrajala na svom cilju svrgavanja Sadama Huseina, rat neće izostati. Od jučer je rat protiv Iraka nešto manje vjerojatan - ali je i dalje moguć. Schroeder je ponudio da Njemačka po potrebi pošalje u Irak inspektore za oružje. To je ispravan potez: pokazuje da odbijanje američkih planova ne znači da Njemačka u tom ratu neće sudjelovati ni pod koju cijenu. No, u prvom je redu i dalje realna Schroederova analiza, na kojoj počiva njegovo tvrdo NE: naime, po Schroederu cilj američke vlade nisu inspekcije UN za oružje već novi režim u Iraku. Dok je tako, NE ostaje jedinim vjerodostojnim odgovorom - pa i nakon 22. rujna", smatra Stefan Reinecke.